U listu Miljevci već duže vrijeme se objavljuju pjesme više "narodnih" autora.
Na jedan lijep ,pozitivan način kroz stihove opjevavaju se ljepote miljevačkog kraja,tradicija,čuvaju se od zaborava neke riječi koje se više pa skoro ne upotrebljavaju,spominju se stari zanati,mukotrpan rad,slavi život…
Ja ću samo nabrojati neke od njih a ako pak nekog izostavim,spomenit ćemo ga drug put;Branko Šarac,Ljiljana Galić,Ilija Galić,Mirko Mirče Malenica,Ante Galić major oliti bojnik,Šime Kulušić,mali Mateo Galić,Ante Skelin,Ana Lovrić,Josip Pilić i dalje ne znam.
Mislim da ih ima još ali nisu smogli hrabrosti da objave i da se suoče sa kritikama,manje s pohvalama HA-ha.
Kad bi netko pokrenuo akciju,npr fra.Jukić,mogla bi se tiskati jedna lijepa zbirka pjesama koja bi bila na ponos miljevačkom kraju (jel' tako rođo Ante G.-želja ti je ispunjena.)
Evojoš nekoliko meni prelijepih zapisa,svaki na svoj način:
Probudi se majko!
Probudi se majko,ja te molim!
Zli mi hoće tijelo otet,
duh moj sve to gleda,
u strahu te molim opet.
Probudi se majko,hoću živjet,
svijet ovaj upoznat želim,
oca svoga smiješeći gledat,
Mama!Tata! da vam velim.
Probudi se majko,život mi spasi!
Hladna kliješta već me guše.
bespomoćno nijemo vičem,
Tijelo moje malo ruše.
Kada budeš pokraj mora
ili bistre rijeke,
u vodi ćeš ugledati moje oči
i u snove majko uvijek ću ti doći.
Dijete tvoje ja sam malo,
tebe molim,molim jako,
ljubav tvoja nek prevlada.
Probudi se majko!
Ljiljana Galić
ČEKANJE
(mojoj majci)
-Kad će više,majo,doći kući ćaća?-
-nestrpljiv i pospan sin mate' upita.
-Pa znaš,sinko,da se kasno vraća,-
a sama misli:jama je crna i tajnovita.
Zna sin dobro da ćaća ugljen kopa,
da zguren i znojan puni vagone,
da je mrak gust,a duboko do iskopa
i od pucnja mina da mu uši zvone.
Ponoć je blizu,a njega još nema,
jaketu i gaće,bičve mate' krpi;
odavno bi zaspala,a sad joj se ne drijema:
pogledava na sat, i čeka i – trpi.
Šuti i treperi karbidna svijeća
usred hladne zimske,neizvjesne noći,
od čekanja dugog umorna su dvoje pleća:
sin i mate' čekaju kad će ćaća doći.
Čekat će dugo,ko svakog dana,
(čekat će ga i podgrijana jela),
čekat će ga i po vraćanju čobana,
po odlasku susjeda i svršetku prela.
Nestade svih jamskih utvara
otkad moga ćaće rudarstvo mine,
nema više miljevačkih rudara
ni rudarskih iskopa podno Promine.
Josip Pilić
Uživanje
Na vrh strane dođem sisti,
Tad o tebi počnem maštat.
Nikad od tebe ne bi odlazio,
Ti znaš da sam te zavolio.
Kad dođem tebi,Čikolo,
Ja slavim tvoje stvaranje i udvaranje.
Svako spuštanje k tebi:
Ja se preporodim u sebi.
Iz tvoje doline ja gledam katedrale
Što se spuštaju s vrha strane
Na korito tvoje drage.
A grede strme tvoje:
Cvića ne njima stoje svake boje.
Oj čikolo,ljepotice!,zove te more.
Zato dođite i izvolite,
Toj se rijeci poklonite!
Ona vas čeka u dolini hrvatskih plemića
Nelipića.
Tu je odmor za dušu,za sva bića.
Branko Šarac
Rdobrad
Vjekovima već prisutna
u kamenu ovdje ti si,
nitko hvalu ne dade ti
ko da ništa dala nisi.
Nosila si brime teško
tisuć grla othranila,
stenjala si pod kopitom,
rdobradi,diko mila!
Čobanska se pisma čula
rzali su konji vranci,
janjad bi se zaigrala
revali su i magarci.
Idila se priko noći
raspršila kao san,
nema tebe ko da štipa,
rdobradi,osta sam.
Još ko dica mi smo bili
klasje tvoje mi bi krali,
pa veselju nikad kraja
kupine bi na nj nizali.
Kad naraste u proliće
klasje tvoje,rdobradi,
dok ja šetam stazom tvojom
ti škaklješ me i po bradi.
Kad nabujaš svom silinom,
na vrhuncu svoje slave,
razbarušiš klasje svoje
ko brčine Čunić Pave.
Kada krenem put Drniša
lelujaš se s obje strane
kao pista,cesta 'zgleda,
na momenat dah zastane.
Za Petrovdan kad procvita
divoloza iz litice
plete ona vijenac tebi,
rodnog krša ti kraljice!
Ako,prijatelju,si daleko
pohodi svoje rodne strane,
nagledaj se rdobradi,
nek' niz obraz suza kane!
Ilija Galić
Post je objavljen 19.03.2007. u 19:53 sati.