As a spider comes and looks at you like an enemy You Wonder

nedjelja, 01.04.2007.

zapravo.sve je tuzhno.

Što mogu kad nisam ekstrovertirana osoba.
Ne volim mjesta s puno ljudi i buke.
Što mogu kad radije provodim vrijeme čitajući knjigu, nego na nekom zadimljenom mjestu prepunom ljudi čija imena ne znam.
I to se ne odnosi na koncerte( pravim iznimku jer to je nešto što volim)

volim uživati u tišini koja katkad zaglušuje.
volim osluškivati zvukove ,iako sam strašljivo biće.
i volim biti na suncem obasjanom zraku i uživati u netaknutoj prirodi.
sjediti na obali...
i volim biti s Njim.

U glavi odvrtim svoj film.
I onda mi se čini da oni koji bi trebali znati što je bilo u filmu, jednostavno znaju.
Ali svjesna sam toga da oni to ipak ne znaju.

i zavaravam se da mogu odgovoriti na svako pitanje, pa čak i na ono koje nije postavljeno.
Ali znam da to nije istina. To jedna od mojih iluzija.
I možda se lakše izražavam pisanjem ,iako je to linija manjeg otpora. Da, znam.

Ali ja na taj načn ne pokušavam komunicirati s drugima, jer mnogo toga što je nekim drugima bilo upućeno ,baš je i napisano zato što sam znala da ti koji bi trebali, neće pročitati.
I tako je i trebalo biti.

I ja, koja slovim bez dlake na jeziku...u nekim situacijama jednostavno riječi ne izlaze. Kao da je netko bacio kletvu koja sprječava da išta kažem.

ili ako riječi ipak izađu, budu one što moje cijelo biche uopche ne misli.

i vrijeme ne mozhes vratiti, rijechi ne mozhes povuchi.
pa chak ni one neizgovorene.
one lebde u zraku. tu oko mene.
i potrebno ih je samo dohvatiti.

i shto sad. koji je moj slijedechi potez.
ne, ja ne znam.
i ne idem po crti.
i mrizm tu opchenitu zacrtanost.

ali ne mrzim ljude koje to chine.i one koje tako zhive. i ne, ja ih ne osudjujem.jer oni su tako navikli, tradicija, odgoj je uchinio svoje.
i ne kazhem da svi mogu razumjeti moje stajalishte i ja to ni ne trazhim.
vishe me razocharaju oni koji su imali drugachije razmishljanje, koji nisu htjeli postati robovi navike...i na kraju ih zhivotne situacije dovedu do toga.
i ne znam zastho me to uopche tangira.
ali eto, izgleda da sam empathichna shto se tiche onog dijela u kojem su neki drugi izdali sebe...

i ne zhelim ni u jednom trenutku biti jedna od njih, ona koja je izdala sebe.

i stho rechi na kraju.

ja sam osoba koja je u svakom smislu kontradiktorna, a kroz zhivot zheli biti dosljedna. i evo ti vec prve kontradiktornosti.
osoba kojoj dosljednost znachi u onom smislu da ne izda svoje ideale iz mladosti jer to znachi za nju smrt.smrt svojeg ja.