Razgovor s budućnosti
Posljednje pozdrave i poglede prošlosti bacam,
budućnost se svojoj sada obraćam.
Što bilo je nekad, dal bit će sutra?
Što li će se dogodit sljedećeg, sljedećeg jutra?
Hoću li sutra biti sretna i draga,
nasmiješena lica, očiju punih suza,
a opet svoja, jedinstvena duša?
Hoću li sljedećeg, sljedećeg jutra
odbacit sve loše stvari od sebe
što me sputavaju i pokušat
biti netko, nešto...
O čemu će se pričat jednog dana?
Hoću li jednog dana biti ona
što ljubi usne princa na bijelom konju,
hoću li biti dobra djevojka ili ona
što tuđa srca slama?
Hoću li ikada doći nekom u snove,
potaknuti ga da krene ostvarit svoje?
Hoću li ikada biti nešto što vrijedi
ili ću samo ostati sjećanje što blijedi?
Mihaela Vukelić
