Sićušna Plava Iskra

nedjelja, 03.02.2008.

Ponekad je jezerce, nakratko znalo postati bekanovo kupalište. Nama djeci je bilo uživanje gledati kako se kupa u barici, no ne bi se kupao zato što je to želio ili mu je bilo u krvi, nego je morao na kupanje ako bi baka zaključila da je njegovo runo previše prljavo. Zavezali bi mu jedan kraj užeta oko rogova i doveli ga do ruba barice, a onda gurnuli u vodu. Odlično je plivao, ali teško da bi mogao izaći iz vode služeći se svojom snagom, jer je obala jezerca bila previše strma. Tek kada bi baka primijetila da se umorio, davala bi znak rukom ujaku koji je držao drugi kraj užeta da ga snažno povuče iz vode. Otresao bi kapi vode sa svog runa i nastavio pasti travu, privezan za deblo jedne od mnogih šljiva koje su rasle uokolo. Ubrzo bi sunce učinilo svoje i čisto runo bi zasjalo, a baka bi ga znala pogladiti, tepajući bekanu da je njezin ljepotan i čistunac. Voljela ga je kao rijetko koju od životinja kojima je bila okružena.

Nikad neću zaboraviti tog ovna i njegove rogove!

Jednom je prilikom bekan pasao travu na njivi, poviše i podalje od jezerca, a privezan za drveni i u zemlju zabijen kolac. Uz njega su slobodno pasle dvije ovce, a ja sam se u blizini zabavljao izazivajući borbe žutih i crnih mrava. Donosio bih dijelove razrušenog mravinjaka žutih, do mravinjaka crnih mrava, koji bih isto tako razrušio i onda promatrao uznemirene crne kako napadaju zatečene žute. Bilo je jako zanimljivo. U jednom trenutku, dok sam bio zadubljen u napetu situaciju na mravljem bojnom polju, osjetih snažan udarac u leđa i tren kasnije nađoh se potrbuške na tlu, zaprepašten, s licem u mravinjaku. Brzo ustadoh i prije nego shvatih što se zbiva, nađoh se ponovno; ali ovog puta okrenut leđima tlu, srušen udarcem koji mi je došao s boka. Shvatio sam da se bekan oslobodio i napada me svojim tvrdim rogovima te pomislio kako moram pobjeći od njega, ali ubrzo se moja zamisao pokazala jalovom, jer mi životinja nije davala uzmaka. Bio je uporan i brz, a ja iznenađen prestrašen i izbezumljen. Počeo sam vriskati i dozivati baku, a ovan me je svako malo udarao rogovima i rušio na tlo. Dobrano me je već bio ugruvao i kad mi se činilo da nema nade, u mojem se vidnom polju pojavila baka. Trčala je prema nama držeći visoko uzdignut podeblji štap i nervozno mahala njime. Ovan se nije dao smesti sve dok nije dohvatila slobodni kraj užeta koje je on vukao za sobom i privukla ga bliže sebi. Bili su potrebni udarci štapom da bi se primirio bekan, a uplašenog i uplakanog dječaka, smirio je topao bakin zagrljaj te njene utješne riječi i poljupci.

Izbjegavao sam od tog dana boraviti u blizini napasne životinje, ali isto tako mogu reći da mi je bilo jako žao kad su ga klali. Njegovo runo je još godinama kasnije služilo kao topla prostirka i podsjećalo me na njega.

- 19:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo


    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe


    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir


    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani


    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris


    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec


    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom


    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom


    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak


    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta


    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio





    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera


    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM