Sićušna Plava Iskra
nedjelja, 01.07.2007.
Mjeseče moj zlatni
Po tko zna koji put, |
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)
Opis bloga
- Blog.hr
Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
vedjak@yahoo.com
nešto o meni...
Moji haiku pokušaji:
nemarno bačen
pokraj kante za smeće
plišani medo
vrh vlati trave
u kapljici rose sjaj
ulične lampe
u čahuri svojoj
zatočen sjećam se
bio sam leptir
nasred livade
za hladnoću ne mari,
djetelina cvjeta
crveni glasić
u zelenoj tišini
pala jabuka
Kaki jabuke!
Oh, kako dugo nisam,
Kušao nijednu!
navrh oraha
pogledom gospodari
jedna vrana
iza prozora
djevojčica i medo
ispred, tulipani
uz rub guštare
samonikle ljubice
pustile miris
večernji vjetrić
odjek mojih koraka
behar i mjesec
pjesme i suze
izgubljena mi duša
još traži svoj dom
krošnja bez lista
žutim jabučicama
siguran je dom
iz neke rupe
izvlači kobasice
pametni mačak
paukova mreža
zarobila je misli
u duplji hrasta
u svježem blatu
za gladne golubiće
komadić kifle
proljetni vjetar,
svoja krila proteže
na grani vrana
plamsanje neba
nad prštećom bjelinom
bujnih behara
prodorno krešti
visoko iznad mene
svraka u letu
na autocesti
raskomadana mačka
vrane se goste
bagreme mlade
uz cestu poredane
njiše slab vjetar
poput privida
na dnevnom nebu sjaji
blijedi mjesec
zelene lokve
uzduž prašnjavog puta
čičak u cvatu
na uzlet spremna
zamišljeno me gleda
kosova ženka
protkana vjetrom
ispred našeg balkona
krošnja javora
u parku raste
još vrtlari ga kljaštre
divovski bonsai
bijelim poljem
u crnim kaputima
vrane, ti i ja
nemirna je noć,
na bijelim vratima
crvene kapi
na mokroj cesti
odražava se nebo
putnik razmišlja
vršak planine
morem gustih oblaka
smireno plovi
tužnim cvrkutom
osamljena ptičica
nekog doziva
ispod jelke još
požutjela pšenica
sjaj prolaznosti
mali je pauk
u mislima mojim
ispleo mrežu
mrkva u blatu
sve što je još ostalo
od snjegovića
topla sirnica
osjetilima mojim
zaokupljena
u tvrdom ledu
pečat suhoga lista
snaga topline
tako daleko
zaleđeni vrhunac
je li ikad još bio
