Po tko zna koji put,
Opet tebe gledam
Mjeseče moj zlatni?
Nasmiješeno lice tvoje,
Povrh oblaka tananih, daleko...
Mnogo, mnogo dalje.
Usnuo je grad i draga moja spava.
Povjetarac noćni je u krošnjama.
Zvijezda jedna lijevo, druga desno.
Kroz kazališni dvogled,
Lice ti se mijenja.
Planine i nizine jednog drugog svijeta.
Odjednom, preletje sjena.
Mala, tamna, krhka...
Preko lica tvoga svijetlećega.
Dolazeć' iz mraka,
U mrak se i vraća,
Neka čudna ptica.
Po tko zna koji put,
Opet ja se čudim
Mjeseče moj zlatni?
Post je objavljen 01.07.2007. u 16:10 sati.