|
Mislim da ste sve vi cure na ovim blogovima stvarno mršave,ako vam to svi govore i ako tako vidite jedna drugu, a također znam i iz vlastitog primjera da i meni to svi govore i uglavnom se i vidim tako,pogotovo uspoređujući sa većinom drugih, samo imam nekih strateških mjesta koje bi htjela malo učvrstiti i smanjiti...
Čitam neke posljedice bulimije i anoreksije i stvarno se izbediram tada; koliko to utječe na tijelo i organizam, toliko i na psihu...ta opsjednutost kontrolom, pa depresija ako ne uspijemo u kontroli, pa to sve rezultira nekim općim nezadovoljstvom i mislimo da ćemo biit sretni ako uspiejmo u kontroli ali nismo ni tada jer opet želimo nešto više;a sve to kao posljedica nekog traumatičnog iskustva koje smo proživjeli;bar vjerujem da je tako jer tako je to samnom. Dublji su korijeni mog problema sa hranom, a vjerujem da ima i vas sa sličnom povijesti bolesti. Jer takva opsjednutost je bolesna. Pa ne možeš nikada biti opušten i zadovoljan ako se stalno trudiš sve imati pod kontrolom. Moje frendice inače su malo punije i nikad se ne opterećuju hranom, i znam da sam dugo vremena htjela biti poput njih;a ne da imam grižnju savijesti nakon svakog obroka. I to sam donekle postigla;nije da ću se prežderavati, ugl. jedem više za vikend-opustim se dosta-a preko tjedna se kontroliram. Ali ništa ekstremno; moj bi jelovnik većinu vas sigurno zgrozio:) (tost, najmanje 1 red čokolade, kave 2,3(sa mlijekom i šećerom ili ajde, natrenom); ručak ugl.neko povrće i meso; neko voće, neki keksi i tako) i nije da baš nabacujem kile. Uz to vježbam bar 4x tjedno po sat vremena ili pola sata. Imam 52 kg trenutačno, visoka sam 169, i smršavila sam 2 kg. u zadnje vrijeme. Mislim da nebi trebale pretjerivati u izgladnjivanju jer ako si nešto konstantno branimo samo ćemo to više htjeti i jednog dana će svi ti izgubljeni kg. (koji su ugl. samo voda) doći i brže nego su otišli. Pa znate za ono, kako brzo izgubiš,tako ti se brzo i vrati! Jer bilo bi rpejednostavno da svatko može ako 7 dana ne jede skinuti 7kg i onda to održavati normalno. Ili onda nećeš cijeli život jesti pa ćeš postati totalno nezadovoljan (jer to jako utječe na raspoloženje, na funkcije mozga), nesposoban za ništa, umoran i iscrpljen, a bit ćeš još uvijek debela makar će ti svi govoriti da si premršava i da se malo udebljaš....to je sve u našoj glavi. Moje povraćanje nema više neke veze sa mršavljenjem, kao šta sam već rekla,to je baš neki način da se ispucam. To je valjda taj osjećaj kontrole koji svi spominjemo, osjećaj da je to tvoj način života, da je povraćanje/izgladnjivanje dio tebe;a to je tako krivo. Puno puta se osjećam kako je normalno da povremeno povraćam i ne mogu zamisliti da živim i da ne povraćam-da, užas, ne mogu to zamisliti! Jer to je takva navika....um je linearan i kad nešto ponavljaš kroz određeni period postane navika i ne možeš bez toga....to je baš slučaj kod tebe, angie, baš sam pročitala tvoj post i našla se u njemu na neki način. Tako sam se i ja ufurala u to vježbanje u zadnje vrijeme i svaki dan se silim na to;mada je u biti ok šta sam to i zavoljela, čisto jer želim napraviti neke mišiće, onako ne pretjerano,ali onako lijepe, to mi se sviđa puno više od mršavosti. Ali sva moja kontrola izgubi se za vikend, i to mi je ok; tada sam kod dečka, jedem, ležim u krevetu, ne vježbam, i uopće se ne bediram zbog tog "nezdravog života" jer znam da će doći opet ponedjeljak i opet sve iznova...samo šta me puno puta frustrira šta taj vikend mora proći,pa povraćam radi toga....baš blesavo. Možda kad bi jednom napravili drugačije; pojeli baš ono šta si zabranjujemo, napravili nešto šta ne spada u koncept svakodnevnice;prekinuli bi tu naviku i sve bi bilo lakše. Moja mama je inače imala problema sa anom i mijom; i nakon toga se skroz razdebljala i uopće ne može smršaviti jer joj je metabolizam otišao u k. To i mene brine; toliko iritiram i iscrpljujem taj svoj organizam i šta kad mi to bude vraćeno? Jer sigurno hoće, na ovaj ili onaj način? Šta ako se počnem nekontrolirano debljati? Jeste li razmišljali kada o tome? Ili se zbog povraćnja želučana kiselina toliko sjebe pa ćemo jesti na cjevčicu? To me masu puta izbedira. Stalno tražim riješenja kako izaći iz tog kruga; smanjila sam, treba još smanjiti jer samo odjednom prestati-ne mogu. Tolko jaka nisam. Razmišljala sam o tome da pokušam to svesti na 2x mjesečno, pa onda sve manje i manje....kako je to idiotski glupo, znati da ti nešto šteti i vidiš i sam da si u k. al ti ideš dalje! Dosta mi je toga. Dosta mi je biti tako slaba osoba da probleme riješavam nad wc školjkom. I anie, nemoj zadržavati miu; da, sad je želja za mršavošću, a onda će se pretvoriti u lijek za probleme; a problema će biti jer to ide jedno sa drugim. To je psihički poremećaj; psiha pati i mijenja se, život gubi smisao, tražiš riješenja i nemožeš ih pronaći pa sve završava u wc-u i ide samo na gore...vjeruj mi!
I sad idem učiti, vjerovatno neću povraćati do idućeg tjedna jer ću biti s dečkom; a od idućeg tjedna ću pokušati kontrolirati tu svoju naviku (opet ta sveprisutna kontrola!) ili nešto....
|
