Mia-go away!

Još uvijek je sve ok, nemam nikakvih želja za svojim starim načinom života, za svojom Miom....baš sam pročitala na nekom blogu a i stvarno je tako; pa uopće ne mršaviš na taj način. Nakon povraćanja ja sam se uvijek osjećala užasno oslabljeno, za ništa...a ništa od toga. Nikakav pomak na dole,u kilaži. Tako da je sad moja nova "frendica"(a ova to stvarno i je) joga i vježbanje. Postala sam dosta orijentirana na to i kad se zadubim prođe mi vrijeme a da ni ne skužim kolko je prošlo. Bitno je da to voliš, a ne da radiš to samo kako bi skinuo te neke suvišne kalorije. Jer onda je to prisilno, a sve šta je na silu frustrira nas i stvara averziju. Sviđaju mi se tijela tih plesača, gledala sam te neke filmove (Honey, Ulični ples) i doživljavam to kao mnogo bolji način za ostvarivanje nekog boljeg izgleda. Počeli su mi se sviđati mišići;ne sad nešto ekstremno,normalno; a ne neuhranjenost. Tako da mogu reći da polako zaboravljam Miu. Kad sam u nekoj depri samo usmjerim misli na neku aktivnost, na svladavanje nekakvih plesnih koraka i nakon nekog vremena je sve bolje. Jer bijes/tuga/ljutnja je velika količina energije koja će kad tad ovladati nama ako je ne preusmjerimo. Još mi je jedan poticaj bio šta sam se ful brinula oko nekih krvnih nalaza i na kraju je ispalo sve ok.
Mislim da mi uskoro više neće ni trebati ovaj blog jer sve manje pomišljam na hranu i povraćanje.
PS)Holy, daj nemoj ni pomišljati da se ne možeš izvući iz toga. 6 godina je puno, 9 je još više. Ako ja mogu nakon 9, možeš i ti nakon 6. To šta radiš sa sobom već ti je postala navika zato i je tako teško izvući se iz toga. Nemoj čekati da budeš spremna da se izvučeš, počni sa time odmah. Jer još uvijek možeš izaći iz toga; zašto ne probaš otići u neku teretanu, baviti se nekim aktivnostima? Ako je jedina stvar na koju si skoncentrirana tvoj izgled, postaješ prazan iznutra. Izgled nije najbitnija stvar u životu;može nekoga privući, l kad vidiš da onda taj netko nema šta ponuditi iznutra....to je olupina. A ni ti nisi sretna kao šta vidim. Zato...želim ti sreću i želim da napraviš pravu stvar! Pusa

Razmišljala sam malo o tim dijetama; proteinska dijeta, ovakva, onakva...neka dijeta pomoću krvnih grupa koja ti na taj način određuje šta ti je ok da jedeš a šta ne...samo šta ja ni neznam koja sam krvna grupa. Neznam,ja se nikad nisam pridržavala dijeta. Uglavnom bi jela šta želim u nekim normalnim količinama...i pijem jako puno kave,zasiti me, mada nije dobro ni toliko kofeina...ali šta kad nemogu bez kave...
Još uvijek sam dobre volje i nema negativnih osjećaja koje bi željela izbaciti povraćanjem. Psihijatar me jednom pitao koliko sam toga "progutala" u životu pa sad želim izbaciti iz sebe. Naravno, ne misli na hranu:) U tome i je stvar, šta sam odlučila prestati gutati; dosta mi je nerviranja; a opsesije oko hrane i mršavljenja spadaju u tu kategoriju. Sjećam se kako sam bila svojevremeno opsjednuta hranom, brojanjem kalorija, kako ću to potrošiti, koliko ću unijeti....a zapravo sam cijelo vrijeme priželjkivala svakakve "zabranjene" obroke. Na kraju sam valjda već toliko otkačila da sam poćela sve jesti i povraćati....zato to i je dvosjekli mač. Znam da sam uvijek gledala sa zavišću svoje frendove i frendice zato šta su oni jeli bez ikakvih grižnja savjesti i razmišljanja i uvijek sam htjela biti kao i oni....i drago mi je šta polako to i postajem. Ne znači da planiram sada na 100 kila; ne; i dalje su mi ostale te 2,3 koje bi htjela skinuti. Na neki normalan način. Primjetila sam da sam postala dosta rekreativna osoba, svakodnevno vježbam,plešem, glupiram se po sobi i uživam u tome. Potrošim sve čokolade koje sam pojela taj dan:) zezam se, nije baš da se utapam u njima. Mislim da svako ima svoj način održavanja težine i skidanja kila,samo ga treba pravilno odrediti. bez rigoroznih postupaka jer takvi rezultati su jako kratkog vijeka!

I tako, već tjedan dana od kada sam zadnji put gurnula prst u usta i ponosna sam na sebe! Obično bi svaki put kada bih bila "ponosna" opet popustila i nastavila po starome, ali ovaj put ustrajem...makar učim za ispite odlučila sam da se više neću toliko nervirati; ne samo u vezi ispita već u vezi svega; jednostavno ću "pustiti to"; baš me briga za nervozu, za ispite, za hranu, za dijetu....ne, ovo nije prepuštanje, ovo je samo jednostavniji način shvaćanja i doživljavanja stvari jer ljepota života i jest u jednostavnome. Ovaj vikend provela sam na čokoladi uglavnom; i baš sam uživala u tome. I nisam se udebljala ni grama; kao šta bi uvijek prije zabrijavala da će jedna kockica imati enorman utjecaj na moju težinu. Pa ako bi se tako lako debljale, lako bi i mršavile zar ne? Pa čemu bed, udebljaš se i smršaviš, sve u roku od tjedan dana?! Primjetila sam da je sugestija vrlo bitan element našeg života općenito; sama sugestija može utjecati na nakupljanje suvišnih kilograma; stres, nervoza-sve to "deblja" :)
Tako da...optimizam igra važnu ulogu u svemu!
Uglavnom, današnji dan koji bi pred nekih tjedan dana provela u bjesomučnom prežderavanju i nerviranju oko ispita i izgleda i još deset sporednih stvari-provela sam sasvim ok. U biti sam pola dana provela plešući po sobi-inače ples je moja strast. I nisam imala potrebu za hranom, uopće. Pretpostavljam da bi konstruktivnije bilo da sam malo više učila pošto je ispit sutra, ali ne smeta......................................
PS) Sarchy, nadam se da ćeš uspjeti u ostvarenju svojih odluka; nemoj samo okrenuti list, otvori novu knjigu! Nedaj da ovo bude samo privremena odluka, ustraj u njoj! Teško je započeti, ali kad počmeš...sve dalje-sve je lakše...:) pusa

Mia i Ana?

Nedavno sam čula za ta imena, prije nekih godinu dana...Mia i Ana? Kakve su to gluposti? Prijateljice; kakve prijateljice?
Ja svoje probleme doživljavam malo drugačije od prijateljstva. Zgražava me takav pristup. Ali otom potom.
Ja i Ana počele smo se-nazovimo to tako-"družiti" -kada sam krenula u osmi razred. Recimo da sam cijelo djetinjstvo bila malo jača i, sa fazom puberteta i svih problema koji dolaze sa time, počela je i Ana. Ali kratko je trajala; nekih pola godine, nakon čega je počela moja faza intenzivnog prejedanja nakon koje sam povratila svih 12 kg koje sam uz Anu bila skinula. Informativno, visoka sam 1,69 i tada sam imala 47 kg. I naravno, bila sam sebi deblja nego ikada, nervirali su me komentari okoline u stilu "Premršava si;pojedi nešto;srušit ćeš se;razboljet ćeš se;ti se razvijaš moraš jest" itd.itd. Na to bih ja reagirala blago rečeno-burnim akcijama-jer; zašto ti ljudi hoće da ja jedem? Oni žele da budem debela! E pa baš neću!
I unos kalorija bi se smanjio za još neki postotak. Poznato? Vjerovatno da.
Da ne duljim, nakon vraćanja kilograma, moje dvije prijateljice (školske) pronašle su "idealan" način održavanja težine i zadovoljavanja potreba za hranom u isto vrijeme-povraćanje! Naravno da sam se povela za njihovim primjerom. Od tada to radim. One su prestale odavno, ja sam zaglibila.
Fizičko zdravlje mi je otišlo kvragu;psihičko da ne govorim. Imam užasne promjene raspoloženja;faze depresije; faze alkoholiziranja; promiskuitetne faze....sve kao posljedica jednog "divnog" prijateljstva.
Kažu da sam lijepa, dobro mi ide na faxu, imam sve što bi mogla poželjeti i naravno, u takvim situacijama kod obijesnih se osoba javlja nezadovoljstvo, nervoze, izmišljanja problema...ja u biti uopće ne povraćam da bi smršavila;povraćam...neznam zašto. Šta se mršavljanja tiče, voljela bi skinuti 2 kg. max.; više od toga mi nije potrebno. Imam 53-54 kg,variram. Netko će sad reći "debela svinja" (takve sam komentare na vlastitu težinu vidjela od drugih cura, viših 5 cm od mene i mršavijih za 5 i više kila.)
Želim se riješiti bulimije; svakim danom sve više. Nisam povraćala od ponedjeljka; istina, imam nekih zdravstvenih problema i totalno sam se prepala pa je to rezultiralo odlukom o nepovraćanju. Obično odluka izblijedi kada se moje zdravlje povrati na staro. Ali mislim da ovaj put neće; želim biti zdrava, želim normalno psihički i fizički funkcionirati, ne želim svakodnevne mučnine, uništene zube, izgrebanu ruku, podočnjake, mrzim osjećaj slabosti koji me drži 2 sata nakon. Užasno sam razdražljiva, paranoična, neznam se više zabavljati; moje misli su usmjerene na moje povraćanje; ali ne u smislu kada da povraćam; već tražim način da to prestanem, deprimiram se zbog sebe, svojeg zdravlja....
To je sve vjerovatno zato šta to stvarno dugo radim-9 godina! To nije mala stvar. To je teška ovisnost, voljela bi da nitko nikada to nije iskusio...