Mia i Ana?
Nedavno sam čula za ta imena, prije nekih godinu dana...Mia i Ana? Kakve su to gluposti? Prijateljice; kakve prijateljice?
Ja svoje probleme doživljavam malo drugačije od prijateljstva. Zgražava me takav pristup. Ali otom potom.
Ja i Ana počele smo se-nazovimo to tako-"družiti" -kada sam krenula u osmi razred. Recimo da sam cijelo djetinjstvo bila malo jača i, sa fazom puberteta i svih problema koji dolaze sa time, počela je i Ana. Ali kratko je trajala; nekih pola godine, nakon čega je počela moja faza intenzivnog prejedanja nakon koje sam povratila svih 12 kg koje sam uz Anu bila skinula. Informativno, visoka sam 1,69 i tada sam imala 47 kg. I naravno, bila sam sebi deblja nego ikada, nervirali su me komentari okoline u stilu "Premršava si;pojedi nešto;srušit ćeš se;razboljet ćeš se;ti se razvijaš moraš jest" itd.itd. Na to bih ja reagirala blago rečeno-burnim akcijama-jer; zašto ti ljudi hoće da ja jedem? Oni žele da budem debela! E pa baš neću!
I unos kalorija bi se smanjio za još neki postotak. Poznato? Vjerovatno da.
Da ne duljim, nakon vraćanja kilograma, moje dvije prijateljice (školske) pronašle su "idealan" način održavanja težine i zadovoljavanja potreba za hranom u isto vrijeme-povraćanje! Naravno da sam se povela za njihovim primjerom. Od tada to radim. One su prestale odavno, ja sam zaglibila.
Fizičko zdravlje mi je otišlo kvragu;psihičko da ne govorim. Imam užasne promjene raspoloženja;faze depresije; faze alkoholiziranja; promiskuitetne faze....sve kao posljedica jednog "divnog" prijateljstva.
Kažu da sam lijepa, dobro mi ide na faxu, imam sve što bi mogla poželjeti i naravno, u takvim situacijama kod obijesnih se osoba javlja nezadovoljstvo, nervoze, izmišljanja problema...ja u biti uopće ne povraćam da bi smršavila;povraćam...neznam zašto. Šta se mršavljanja tiče, voljela bi skinuti 2 kg. max.; više od toga mi nije potrebno. Imam 53-54 kg,variram. Netko će sad reći "debela svinja" (takve sam komentare na vlastitu težinu vidjela od drugih cura, viših 5 cm od mene i mršavijih za 5 i više kila.)
Želim se riješiti bulimije; svakim danom sve više. Nisam povraćala od ponedjeljka; istina, imam nekih zdravstvenih problema i totalno sam se prepala pa je to rezultiralo odlukom o nepovraćanju. Obično odluka izblijedi kada se moje zdravlje povrati na staro. Ali mislim da ovaj put neće; želim biti zdrava, želim normalno psihički i fizički funkcionirati, ne želim svakodnevne mučnine, uništene zube, izgrebanu ruku, podočnjake, mrzim osjećaj slabosti koji me drži 2 sata nakon. Užasno sam razdražljiva, paranoična, neznam se više zabavljati; moje misli su usmjerene na moje povraćanje; ali ne u smislu kada da povraćam; već tražim način da to prestanem, deprimiram se zbog sebe, svojeg zdravlja....
To je sve vjerovatno zato šta to stvarno dugo radim-9 godina! To nije mala stvar. To je teška ovisnost, voljela bi da nitko nikada to nije iskusio...
|
