Groblje. Tama. Zapocinje ceremonija pogreba. Prisustvujemo pokapanju mrtvorodjene Abigail AD 7.7.1777.
"Abigail must be nailed to her coffin
with 7 silver spikes,
1 through each arm, hand and knee,
and let the last of the 7 be drawn through
her mouth
so that she may never rise and cause evil again"
Odlazimo u 1845-tu, po ljetnom vecernjem pljusku jedna kocija se pokusava probiti prema brezuljku. Brezuljku na koji se nitko ne usudjuje otici. Ljudi vjeruju da je brezuljak uklet, no na njemu se nalazi kuca. Kociju presrecu sedmorica konjanika.
"We know You've come to inherit what's Yours...The Mansion
Take our advise and go back on this night
If you refuse 18 will become 9..."
U kociji su Jonathan LaFey i Miriam Natis, i s podsmjehom se rjesavaju konjanika. No ipak Jonathanu ostaje u glavi jezivo i cudno prorocanstvo: "18 is actually 9...It stuck in his mind"
U potpunom mraku prilaze kuci, vec si postavljajuci pitanja kako ce moci zivjeti ovdje. Cijela kuca je ostala netaknuta od proslog stoljeca, jedino su se mogli nazreti tragovi stakora i velike kolicine prasine. Isli su od sobe do sobe dok nisu popalili sva svijetla.
"And the house began to breathe, it seemed to be alive
Yeah the house began to breathe, Alive"
Nakon sredjivanja, Jonathan i Miriam odlucuju otici na pocinak.
"And they did not know about the shadow"
Jothan se budi usred noci zbog hladnoce, iako je vatra gorjela u kaminu. Miriam spava cvrsto pa je ne zeli buditi. Faca mu je problijedila, no je li to bilo radi hladnoce koja se pojavila unatoc vatri?
"The Family Ghost had risen again...The Ghost"
Jonathan je upravo upoznao svog pretka, grofa de LaFey. Grof mu se obraca da se ne boji, i da mu mora pokazati nesto dolje. Dolje u grobnici. U grobnici gdje je pokopana Abigail.
Nope, nije rijec o filmu, rijec je o najpoznatijem djelu King Diamonda. Takodjer je rijec o djelu koje je nezaobilazno u metalu kad se govori o konceptualnim albumima, horroru u muzici, nevjerojatnoj interpretaciji likova, i ludim solazama. Ako nikad niste dobili zmarce od straha slusajuci muziku, onda je ovo album koji ce to promijeniti.
Znam da je uvod bio poduzi, no nisam mogao odoljeti, i nadam se da sam zainteresirao ljude koji nisu jos culi ovo djelo (valjda takvi ne postoje?!:)), a takodjer naveo one koji ne vole citati tekstove, ili nikad nisu razumjeli "Cemu sva ta fama oko King Diamonda?!" na vadjenje CDa iz prasine i uzivanje od kojih sat vremena citajuci tekstove i spoznavajuci "o cemu je tu rijec". Tako da ako zelite saznati nastavak price, booklet u ruke i CD u liniju!
Tesko je zamisliti da je ovo remek djelo nastalo prije 16 godina, jer i dan danas zvuci mocno i jezovito, sto dosta govori o produkciji. Iako vec znamo da kombinacija King Diamond - Andy LaRocque ne moze donijeti nista lose, na ovom albumu se nalazi po mnogima najbolja postava ikada postignuta kod King Diamonda. Na drugoj gitari (nije ritam, jer su solaze relativno ravnomjerno raspodijeljene na obadvije gitare) se nalazi Michael Denner, Tim Hansen na bassu, i Mikkey Dee na bubnjevima. Kad se Mikkey odlucio na izlazak iz banda, mnogi su bili razocarani, a dodatno razocaranje je bilo to sto je otisao svirati s Motorheadom. Nista ne govorim protiv Motorheada, no neusporedivo su bubnjarski nezahtjevniji.
Vec sam ranije spomenuo da je produkcija vise nego odlicna, i upoce nema govora o "slatkastoj produkciji 80-ih". Atmosfera na albumu je napeta, zestoka i iznenadjujuca, u cemu su najzasluzniji King Diamond s interpretacijom tekstova i davanjem emocija likovima, kao i Andy LaRocque svojim gitarskim dionicama i solazama, pogotovo fenomenalnim akusticnim dijelovima. Ako volite solaze, ovaj album je perfektan izbor, svaka stvar ima po 4-5 solaza, od kojih su neke zastrasujuci dueli LaRocquea i Dennera.
CD zapocinje s horror style introom, Funeral, koji vam odmah u startu govori da ovo nije album kojeg cete slusati tokom ljetne voznje. Izmiksani Kingovi vokali na zastrasujuci nacin, kojeg pocinju pratiti klavijature i zborovi, da bi presli u melodicni pocetak Arrival-a, koji se nakon "That must be it!" pretvara u opaki ritam i odmah ulazi u divlji solo duel, da bi tek onda krenula stvar. U vrijeme izlaska albuma, to je bila relativna novost u aranzmanu, dok danas znamo i sami koliko bandova se ugledalo na takav raspored. Nastavljamo jos brze sa A Mansion In Darkness, koja nas uvlaci u zaplet i ne ostavlja mogucnosti da se prekine slusanje ne znajuci sto se desilo dalje s Jonathanom i Miriam. The 7th Day Of July 1777 zapocinje mracnim dijelom na akusticnoj gitari da bi se otvorila vrata pakla i prepustila nas furioznim riffovima. Tu smo vise manje pokrili elemente cijelog albuma koji u kompletu daju uzasno napetu i mracnu atmosferu uklete kuce i opsjedanjima duhovima.
Album predstavlja nezaobilazan dio kolekcije svakog metalca, i jednostavno se mora preslusati u mraku citajuci tekstove da bi se uhvatila atmosfera, uz uzivanje fenomenalnim solazama kojih ima napretek. Remasterirana verzija albuma dolazi i sa tri dodatne pjesme koje su grubi mix iz studija. King je ovaj album posvetio svojem ocu: "This album is dedicated to the memory of the braviest and noblest man I have ever known, my father. R.I.P. until we meet again. King." T T C N
Obećanje održano!!! ABIGAIL II
Death je oduvijek bio bend koji je postavljao granice svoga zanra, te ih kasnije ponovno prosirivao. Pri izgovaranju rijeci Death zasigurno vam se, kao i meni, u glavi vrti samo jedno ime. A to ime je-Chuck Schuldiner (rip)! Taj covjek je sinonim za Death, a Death je sinonim za njega. Uvijek je slijedio svoju viziju i nije mu bilo tesko uciniti nista da bi ta vizija bila ostvarena, pa cak ako je i cijena toga bilo mijenjanje postave benda!
Bio sam prilicno uplasen kada sam odlucio napraviti recenziju za ovako velik album! Ovo je jedan od najvaznijih albuma, kako za povijest samog benda, tako i za cjelokupan death metal. Ovo je uradak koji je napravio preokret u zvuku citavog zanra i definirao ga za ubuduce. Ovo je po mome, a i po misljenju mnogih, jedan od najboljih radova svih vremena. Jednostavno-ovo je nenadmasivo remek djelo!! (koje samo sam Death moze nadmasiti!:))
Prva tri albuma ovog benda se ne mogu sa ovim usporedjivati sa nijednog stajalista (dok na SH-u ipak postoji mala dodirna tocka!), sto znaci da je ovdje provedena totalna progresija, totalni napredak u svakom pogledu! Dakle, nema vise ofucanih gore textova, nego se ocituje nihilisticki pogled na zivot, te kritiziranje lidera svijeta i religija.Takodjer nema vise jednostavnih brutalo riffova koji su bili glavni trademark samog zanra.
Stvaranju albuma uvelike su pridonijeli jedni od najvecih metal glazbenika svih vremena! Genijalni Sean Reinert i Paul Masvidal koji su svirali u (tada!) nepoznatom bendu Cynic. Svoju zaljubljenost u jazz su prenijeli i ovdje, ali u ipak puno manjoj mjeri nego na svome samostalnome uratku, koji je opet prica za sebe. Steve Digiorgio je veteran koji je u vrijeme "Human"-a prasio bass u legendarnom Sadus-u ciji se utjecaj osijeca ovdje, ali veoma malo, jer je Death ipak bend koji ne kopira druge, nego drugi kopiraju njih. Steve danas uziva ugled jednog od najkvalitetnijih metal bassista, ali zasluzeno jer nema gdje nije svirao :) Sada zamislite ove legende vodjene jos legendarnijim Chuckom! hehehe, i to se dogodilo! Sva cetvorica su kvalitetom, tehnikom i muzickim idejama (ponajprije Chuck!) na veoma zavidnoj razini i savrseno se uklapaju, te nadopunjuju jedan drugoga.
Ovaj album s pravom nosi etiketu "progressive death" jer, iako ovdje necete naici na bezbroj ritmickih kaosa, nepravilnosti, arpeggia i sl. (iako i toga ima!), carolija je u savrseno osmisljenim i realiziranim aranzmanima! Brutalna glazba do ovog casa ovakvu muzicku inteligenciju i mastovitost jos nije iskusila! Zadivljujuce je da se moze postici ovakva sloga izmedju instrumenata! Granice songwritinga su pomaknute, ovo je nesto potpuno novo, nesto sto nitko do danas nije uspio ponoviti ili kopirati, a mnogi su pokusavali.
Citavim albumom nas neprestano obasipaju extra grubi i ostri riffovi iz kojih isijava tolika moc, da to jednostavno nije za povjerovati! Bubnjanje ne moze biti inventivnije i inovativnije (u granicama zanra!) Dupla bass pedala rastura cijelim tokom te pridodaje na brzini i daje osjecaj tehnicke potkovanosti. Vjerujte mi, uz ovo blastbeat jednostavno nije potreban jer su bubanj dionice ionako "previse" nakicene svakakvim detaljima. Progresivnost (u smislu ritma) ovog albuma ponajprije lezi u promijenjivom bubnjanju ovog majstora. Bass dionice su onakve kakve i prilice jednome bogu Steve Digiorgio-u, dakle, tehnicki nabrijane,melodicne i, rekao bih "pulsirajuce". Chuck je i sta se vokala tice napravio jedan mali stilski pomak u odnosu na prijasnje albume, ali to je i dalje nezamijenjivo Death urlanje bez kojega to ne bi bilo to!
Produkcijski dio je savrsen, sta nije za cuditi jer ga nije odradio bilo tko, nego legendarni Scott Burns potpomognut Chuckom, a rezultat toga je NAJBOLJI sound gitara ikad napravljen!! Ne mozete zamisliti da nesto ovoliko extremno izlazi iz vasih malenih zvucnika! Vjerujte mi, nikakav top, nikakav avion, nikakav....grah nije ovome ravan! ;)
Ne zelim zasebno opisivati pjesme jer bi bilo previse superlativa, pa estetski ne bi bilo lijepo :) Istaknuo bih samo neke upecatljive pjesme jer, zaista je nemoguce izdvojiti neku stvar koja je bolja ili losija od ostalih! Flattening of emotions je uvodna stvar koja pocinje sa kompliciranim ritmom na bubnjevima, a onda..... UBIJ!! ZAKOLJI!!! genijalno, milina jedna! Jedan od najboljih extremnih riffova svih vremena! Moc! :) Lack of comprehension je po mome misljenju, mozda njabolja stvar koju je Death ikada napravio iako, moram priznati, nijedna druga ne zaostaje ni milimetar. Stvar pocinje laganom melodijom, da bi nas nakon toga razvalili standardni Death riffinzi. Pjesma je izuzetno ritmicna i pogodna za odsarafljivanje vrata! ;) Cosmic sea je genijalan instrumental kojim Chuck dokazuje da je majstor i u atmosfericnim vodama, koje nemaju prevelike veze sa death metalom (osim pred kraj pjesme! ) Kako i sve ostalo, tako je i cover art profesionalan, te ima simbolicno znacenje i vezan je za tematiku albuma.
Ovo je jedan od albuma zbog kojih sam sretan sta sam metalac! Profesionalno, grandiozno, inteligentno, inovativno, ubojito-to su samo neki od epiteta koji krase ovaj album! Ako jos niste ovo culi, jedino iskupljenje za taj smrtni grijeh je kupnja originala! :)
Album preporucam svakome kome je imalo stalo do metala, a ne samo death metalcima jer sumnjam da postoji deather koji ne zna ovo na pamet! ;)
Thanks to Cmar-net
ZADNJI PUT ME POGLEDAJ U OČI
I RECI
DA JE KRAJ
TOJ IGRI JEDNOJ
ZAUVIJEK
JEDNOM ZAUVIJEK
JER NE PODNOSIM
KAD LAŽEŠ ME
A DRUGI GOVORE
DA NEZNAČIM TI NIŠTA
DA NEZNAČIM TI NIŠTA
DA NISAM LAGAO
KAD SAM TI GOVORIO
DA NEĆE BITI OVAKO NE
TI SI SE SAMO SMJEŠILA
RIJEČI SA TVOJIH USANA
PONOSNO SU ZVUČALE
DA OSTAT ĆEŠ KRAJMENE
ZAUVIJEK
ZAUVIJEK
SVE ŠTO JE BILO
SADA ZABORAVI
U SNOVIMA SVOJIM
NA MENE NEMISLI
RIJEČI SU PRETEŠKE
NE ŽELIM IH SLUŠATI
SVE ŠTO JE BILO
SADA ZABORAVI
U SNOVIMA SVOJIM
NA MENE NEMISLI
RIJEČI SU PRETEŠKE
NE ŽELIM IH SLUŠATI
ZABORAVI
ZABORAVI NA MENE
U SNOVIMA SVOJIM
NA MENE NEMISLI
RIJEČI SU PRETEŠKE
NE ŽELIM IH SLUŠATI
ZABORAVI
ZABORAVI NA MENE
JOŠ UVIJEK
BOLI ME SAD
KAD SJETIM SE
KOLIKO SI MI ZNAČILA
Za sve blogere koji su posjetili ovaj blog posvećujem ovu pjesmu
Hvala
Hvala i Supportima
I brianwarner blogu (MARILYN MANSON BLOG)
Poslušajte pjesmu od Velvet Revolvera obradu od Sex Pistolsa Problems
Misfitsi su horror punk rock bend iz Lodia(New Jersey). Osnovani su 1977, a ime su uzeli po posljednjem filmu Marilyn Monroe. Prvi clanovi su bili: Glenn Danzig - Vokal, elektricni piano; Jerry Caifa - Bass i Manny - bubnjevi.
Njihova prva snimka zvucala je pomalo "jazzy" sa snaznim vokalom i el.pianom umjesto gitare.
Uz nove clanove, Franck Licata na gitari i Jim Catania na bubnjevima, 1978 izlazi Bullet ep u nesto agresivnijem stilu.
ove su pjesme uz jos neke trebale biti njihov prvi album "Static Age" koji po prvi put izlazi tek 1996 u boxu.
1979 izdaju novi ep. Dolazi i do nekih promjena u bendu: Bobby Steele - gitara i Joey Image - bubnjevi.
"Crimson ghost" koji se pojavljuje na naslovnici i na plakatu za gig u Kansas cityu postaje simbolom benda.
Uz svaki vinli nalazila se i pristupnica za "Fiend club" za koju su(ako ju ispunite i posaljete) Misfitsi za uzvrat sto su imali: bedzeve, naljepnice, slike...
Uz novi horror business zvuk dolaze i legendarne "devillock" frizure, Jerryevo sminkanje ociju, Danzigove majce i rukavice sa otisnutim kostima i naravno crna odjeca. Postaju nesto sto bi nazvali "ghoul's rock" bend.
Neki ga zovu i "monster rock", "horror rock", pa cak i "death rock".
To ih cini orginalnima i izdvaja od ostalih bendova.
U rujnu 1979 izlazi ep "Night of the living dead" sa tri pjesme (osim navedene "Where the eagles dare" i "Rat fink")
Bend odlazi u Englesku gdje su trebali imati turneju sa Clash-om ali Danzig sudjeluje u barskoj tucnjavi i zavrsava u zatvoru. Joey Image tada odlazi iz benda i vraca se u SAD i tako propada turneja.
Jerryev mladi brat Doyle uci svirati gitaru i sa svoji 15 godina ulazi u bend i zamjenjuje Bobbya. Doyle svoju karijeru zapocinje koncertom za Halloween u Monster movie clubu gdje su izmedu bendova pustali horror filmove.
-" As the show startet, they kicked down the lids and went down into "Halloween". The rest was blur. If you never saw them, a Misfits show was a wall of guitars and howling, screaming vocals. Totally intense and insane. There were piles of bodies all over the stage, people jumping off the P.A. stocks, and tons of stage stage diving. Jerry would count off every song, flaie bass around, and run and jump all over the stage. Doyle would punish his guitar and scare the hell out the crowd. He'd get kicked in the head. He would jump on people and maybe even throw a punch or two. It was insanity! I "love it"... Erick Von
Prva snimka s Doyelom i Googyem je bila "Three hits from hell (1981). Na A-strani je bila London dungeon koju je Danzig napisao dok je bio u zatvoru u Engleskoj, a na B-strani "Horror hotel" i "Ghouls night out".
Iste godine izlazi "Halloween" i latinska verzija- "Halloween II" koja je zvucala kao pogani koji plesu oko vatre.
Pocunju planirati turneju po SAD-u i gig u Ritzu (New York) koji ce biti snimljen(kao live album).
Plakat: "The Misfits in the Ritz" uz sliku cetiri kostura konjanika koja jasu cetiri kostura konja.
S tog koncerta dolazi i legendarna verzija pjesme "Mommy can I go out and kill tonight".
1982 izlazi "Walk among us" sa 13 pjesama. Bend odlazi na turneju u Califormiju gdje upoznaju zvjezde filma Vampira po kojoj nastaje i pjesma.
Kao dar "Fiend clubu" izlazi "Evillive" na kojem u pjesmi "We are 138" gostuje njihov prijatelj Henry Rollins (Black flag).
Bend ponovo ostaje bez bubnjara na cije mjesto ubrzo dolazi Robo( bivsi bubnjar Black flaga). Uz suradnju sa Black flagom stvari postaju brze. U to se vrijeme javlja invazija hardcore bendova pa se i na Earth A.D.-u nalaze neke poprilicno brze stvari. Sa pjesmama "Demonomania", "Green hell" i "Death comes ripping" stvaraju novu dimenziju hardcorea.
Nakon toga Danzig najavljuje svoj odlazak iz benda. Smatrao je da je doslo vrijeme za neke promjene, te da su Misfitsi on i Jerry i ako njih njih dvoje nemogu biti zajedno to nije to.
Razisli su se u glazbenim i osobnim stavovima.
Glenn Danzig nastavlja svoju karijeru sa bendom "Samhain" te kasnije "Danzig"....
U meduvremenu su braca Caifa osnovala "Kryst the conqueror" i snimili EP od 5 pjesama.
1995 objavljuju audiciju za vokala i bubnjara. Tako im se pridruzuju Michael Graves i Dr. Chud pa bend nastavlja sa radom 1996 god. Iste godine izlazi album "Cuts from the crypt" sa demo verzijama pjesama od kojih su se neke kasnije izlaze na druga 2 albuma.
1997 izlazi album "American psycho" uz koji snimaju dva spota; Dig up her bones i American psycho.
Njihova muzika je imala utjecaj na mnoge bendove. Od neo punka; Green day, Rancid i Blink 182 do metal bendova Metallica, Pantera i Slayer pa rokere kao Marlyn Manson, Rob Zombie, Guns'n'Roses te na bendove poput Slipknota. Najvecu podrsku bendu je dala Metallica noseci njihove majce na koncertima i obradama triju pjesama koje su se nasle na "Garage days revisited".
1999 izlazi drugi album "Famous monsters". Sa tog album snimaju spot za pjesmu Scream koju je rezirao Geore A. Romero (Film: "Nights of the living death") koji za tu uslugu trazi njihove dvije orginalne pjesme za svoj film "Bruiser".
25 obljetnicu su proslavili koncertom uz goste: Markya Ramonea(Ramones) i Deza Cadenu(Black Flag) i jos mnoge druge koji su bili prijasnji clanovi Misfitsa.
2003 u postavi: Jerry Only- bass,vokal, Dez Cadena- gitara, Marky Ramone- bubnjevi.Snimaju obrade starih rock stvari pod imenom "Misfits project 1950".
Ta postava benda ostaje jos i do danas.
LORDS OF METAL!!!!!
See You On MISFITS 10.06.2006
Priča o Iron Maidenu počinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , inspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom, kupio kopiju telecastera basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za West Ham i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke uzimali. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock'n'rollu.
Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima. Ovo je dovelo do osnivanja benda Influence, koji su kasnije promijenili ime u Gypsy's Kiss. Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu. Steve se bio zakačio sa bendom Smilar. Ostali članovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega. Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjećao nezadovoljno. Međutim, likovima iz ovog benda je trebao basista a ne tekstopisac i mozak benda u tom basisti.
Stoga je Steve napokon uočio da je jedini način da radi što želi, da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine čelična djevica je rođena.
Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask. To je bio metalni lijes (kovčeg, op. webmastera) sa bodljama unutra i žrtve su bile stavljene u njega - šta se dalje dešavalo sa njima, možete i pretpostaviti. U proljeće 1976. godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kafiću the Cart and Horses u Stratfordu, istočnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata dobro je prošlo, ali Steve je opet osjećao da nešto fali. Vokalist Paul Day je bio zamijenjen sa Denis Wilcock (ex - Smilar) i on je za gitaristu predložio mladog talentiranog Dave Murraya. Ovo je dovelo do pomoći gitarista Terry Rancea i Paul Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist, a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u The Cart and Horses i dobivao ponude za sviranje po istočnom Londonu. Nakon šest mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji od Davea.
Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitaristu Terry Waprama i novog klavijaturistu Tony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnjeti pritisak i zamijenjen je Barry Purkisom, koji će se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne može bez klavijatura. Steve jo otišao na koncert Urchina i zamolio Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo. Steve je uzeo Doug Sampsona za bubnjara (ex - Smilar) i dok se porodično stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevačem. To je bio na preporuku Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na nogama. Stvari su bile drugačije u 1977. godini, kada je glavni bio Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od klubova. Isto je bilo i sa izdavačkim kućama. Bend je dobio ponude da ošišaju kosu i da postanu punkeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978, situacija se promijenila i bend je opet počeo da svira. Zaključili da treba izdati demo pa su tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler, Strange World, Invasion i Iron Maiden.
Zbog male količine novca koju su posjedovali, nisu mogli da naprave vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je bila izbrisana, ostavljajući ih sa neizmixsanim trakama. Dave je dao svoju kopiju DJu koji je je imao strastvenu ljubav za rokom i imao je regularne noći puštanja rock glazbe u Soundhauseu, te ih je prebacio u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku. Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noći i bio je zapanjen reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su počeli svirati. Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuće. Jedan takav koncert je bio u Marqueeu 13. oktobra. John Darnley je došao iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da će se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani za EMI sljedeći mijesec. Na ljeto su gostovali u časopisu Sounds. To je značilo u budućnosti da će Geoff Barton naći Kerrang! i napraviti veliki naslov novog vala britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada zvali Iron Fist and Hordes from Hell.
Prije nego što se godina završila bend je još dvaput nastupo u Music Machineu - ali ovoga puta kao glavna grupa. U međuvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta pa su momci odlučili da naprave svoju Rock Hard kuću. Sedmoinčni EP je bio nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrijedniji demo IMa. Neke su kuće tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude iznenađenje za fanove. Između koncerata grupa je otišla u EMIjev Manchester Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja se zove Methal for muthas. Takođe su snimili četiri pjesme za Radio jedan i njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist kako bi bend opet bio petočlan. Tijekom božićnog razdoblja došlo je do još nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog zdrastvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati. Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru. Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u producerskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku kuću uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops.
14. aprila bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta - British Steel, zatim su počeli sami svoju turneju svirajući 40 koncerata u 2 mjeseca. Ponovo su se pojavili u Marqueeu, uključujući 4 zaredom rasprodane noći. U avgustu bend je pozvan od strane američkog popularnog benda Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday kao specijalni gosti grupi UFO, davajući Steveu priliku da svira na istom mjestu gdje i UFOov Pete Way, jedan od njegovih najvećih heroja. Sa KISS-om njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta. Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji. Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu, brzo je uskočio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena da bi se Adrian uveo u stroj.
Onda su počeli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao producerom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Chrismas koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za budući izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božić kad je drugi dio koncerta bio ometen zbog tehničkih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers je izašao u februaru 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku turneju, ne znajući vjerovatno da će njihove turneje kasnije uglavnom i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posijećeni SAD, Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan. U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On je živio puni Rock'n'Roll život odbijajući upozorenja od benda, Roda i doktora - oštećivao je svoj glas i zdravlje. Također se i udaljavao od Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamijena je napravljena... vjerovatno zamjena koja će učiniti da IM postane najcjenjeniji metal bend u povijesti...
Bruce Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the air ride siren zbog njegovih jakih, neobičnih za heavy metal glasova. Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rođendan.
Ako je 1981 bila popularna za Maidene, onda je 1982 ispunila sve njihove želje. Bend je već rasprodao turneju Beast on the Road kad je singl s novog albuma - Run to the Hills zauzeo 7. mjesto top-liste. Novi album pod imenom The Number of the Beast razneo je konkurenciju i uletio na 1. mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i među prvih 10 u većini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci!!! Bend je po prvi put nastupio u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi u New York Palladium.
U osmom mjesecu završili su sa američkom turnejom i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja! Vjerovatno nisu ni pretpostavljali da će ih ovakva i veća posjećenosti koncerata pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda.
Nekoliko osobnih problema i poremećenih datuma koncerata navelo je bend da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen za sotoniste i mali bend sa retardiranim članovima koji su totalno promašili bit sviranja - klasična američka priča, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita danas. To je naravno bio netočno pa je bend dobio više pozornosti. Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrsan bubnjar na novom albumu Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za prvi singl Flight of Icarus, a scenario je govorio o čovjeku koji je obučen u plavi ogrtač. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je počeo World Piece Tour u Hull City hall.Turneja je ponovo bila rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu.
U Americi su svirali na sve većim i većim koncertima i prodavali onoliko albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao svoju maskotu, hodajućeg Eddia. Bend je razmišljao o tome da makne Eddia sa omotnica, ali zahtijevi fanova bili su veliki pa je on vraćen na sljedeći album. Potom su ušli u novu godinu sa standardnom postavom spremajući se za svoju najzauzetiju godinu.
Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jersiju i opet sniman u Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u septembru mjesecu, a bend je već bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena u Poljskoj - prvi put da je bend počeo u kaubojskom izdanju. Prvi put su posjetili Mađarsku i Jugoslaviju. Probijajuća turneja Iron Maiden Behind the Iron Curtain izazvala je zaintersiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istočne Europe kroz Italiju bend se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma. Album je sadržavao dosad neviđene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noći zaredom u Hammersmith Odeonu, uključujući jednu noć sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara visok i pojavio se na kraju pijesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani.
Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili na Rock in Rio festivalu. Vrhunac američke turneje je bio nastup u Long Beach areni u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noći zaredom na kojoj je bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za budući video koncert i za novi budući live album. Turneja je došla do iscrpljujućeg kraja u julu 1985. Sa dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaći na jesen, bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao na drugo mjesto, a video je mjesecima bio među vodećim.
Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Minchenu i izašao je u septembru 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum u svakoj većoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pjesmama u kojima se koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da će to promijeniti stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom počela posjetom Behind the Curtain dolazeći u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddijeva ruka. Bend je bio također usnimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije 1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od početka do uspijeha uključujući i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su umiješani u uspijeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na novi album.
Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugačijom zamisli. To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pijesme, činilo se da su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili priče. Omotnica je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i čudnija nego prije.
Seventh tour of a Seventh Tour turneja je takođe imala onu Maiden-tradiciju počinjući u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno središte turneje je bilo u avgustu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mijestu (Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns'n'Roses, Helloween). Bend je svirao pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantastična sa veličanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster u Europu, a prije nego što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata - prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama.
Dvije noći u Birminghamovom NEC-u - najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi uživo video koji će biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12. decembra natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu, da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima svijetskih medija koji su jeli ribu i chips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuisan. Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U januaru 1990. godine, bend je otišao do Stevea da počnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying.
Rad je počeo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svijež sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da će moći još uvijek sve svirati od Maidena, pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu, pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od Beast ere, bend je snimao album kod kuće u Steveovom studiju. Sadržaj albuma postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile. Album je izdan 1. oktobra 1990., i uskočio je na drugo mjesto na britanskoj ljestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlučio vratiti se na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja počela je tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. septembra 1990. godine. Nakon goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispočetka sa minimalnom rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da nemoraju imati velike pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine. U planu je bilo da budu posjećeni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend i menadžerstvo su zaključili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto kao junak horor stripa, odlučeno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove.. proslavio se sa Eddiem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran.
Novi album Fear of the Dark je izdan u maju 1992, kada je bend otvorio turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treći broj jedan na ljestvici. Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u avgustu. Bend je svirao još jači show nego onaj iz '88. Znali su šta će biti ovaj put pa su bili manje nervozni zbog jednog tako velikog događaja. Cijeli show je snimljen za izlazak live videa koji bi trebao izaći sljedeće godine. Nekoliko koncerata su snimljeni za budući live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma, uostalom. Turneja se završila četvrtog novembra kada su se vratili iz Japana.
Bruce je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme. On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa obitelji. Imao je neki osjećaj da je bio previše u bendu. Zaključeno je da će izdati dupli live album kao što je bio Live after Death samo što će albumi biti odvojeni. Prvi će imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega. Fanovi su onda dobili mogućnost biranja kupnje: da li će uzeti oba dva ili samo onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlučio otići na novu turneju Real Live Tour tražeći zamijenu za Brucea "vrištećeg".
U međuvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerovatno prihvaćen od strane uspaljenih Rusa.
Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nađe novi pjevač. Na kraju je ispostavljeno da će novi pijevač biti Blaze Bayley iz Wolfsbana. Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio omiljen od početka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na novo okruženje, bend je počeo svirati probe kako bi mogao početi raditi na novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevača nego je i imao novog producera. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album neće biti produciran od strane Martin Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se počeo polako odmarati i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo snimač kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana. Značaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja.
Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u oktobru 1995. Turneja za ovaj album je počela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama. Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski političari nisu to dopustili. Bend se vratio u Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron Curtaina kako bi prvi puta posijetili zemlje istočne Europe (osim bivše SFRJ). Sve sumnje u vezi Blazeovih sposobnosti bile su tada otklonjene. Bend se još jednom vratio u Englesku i napravio veliki show u Brixtonu. U susret Božiću bend je odsvirao još neke koncerte u zapadnoj Europi prije nego što su otišli u Ameriku, Kanadu i Japan. Na ljeto su počeli sa koncertima u zapadnoevropskim zemljama a potom su otišli u južnu Ameriku gdje su predvodili Monsters of Rock fest u Sao Paulu pred 50,000 gledatelja. Bend zatim kreće na veliki odmor i izdaje prvu kompilaciju najvećih hitova Best of the Beast koja je imala novu stvar Virus. Bend počinje raditi na novom albumu i izdaje drugi album sa Blazeom koji se zove Virtual XI. Nakon njega iz benda izlazi Blaze jer bendu popularnost jako pada. Dolaze ponovo dobra vremena jer se u bend vraćaju dvije izgubljene duše: Bruce i Adrian.
U međuvremenu je Bruce Dickinson imao poprilično uspješnu solo karijeru, koja je djelimično izgrađena i na slavi koju je stekao sa Maidenima. Njegovim povratkom u bend postalo je jasno da Iron Maiden bez Brucea nije ono što bi trebao da bude. Slava ostalim vokalima IMa, ali Bruce je zaista nešto posebno..
Počinje rad na novom albumu koji izlazi 2000. i na njemu bend ima tri gitare: Dave, Adrian i Janick. Album je nazvan Brave New World, i to po uzoru na istoimeni roman engleskog utopiste Aldousa Huxleya. Potom počinje ogromna svjetska turneja u koju je između ostalih bila uključena i Slovenija, ali i veliki festival Rock in Rio gdje je bend svirao pred 250,000 gledatelja. Taj koncert je snimljen i kasnije izdan kao live DVD i kao live album.
U 2002. godini izašao je zadnji best album Edward the Great, a sada se očekuje novi studijski album, kao i početak turneje koja se zove GIVE ME ED... TIL I'M DEAD! Budući da im je ovo vjerovatno zadnja turneja, i da je u nju uključen i Zagreb.Nakraju turneje napravili su jos jedan novi album malo drukciji od ostalih Dance of Death.Pritom sjedila jos jedna turneja po svijetu.I sad je izasao novi live album Death On The Road jednako dobar kao i bilo koji drugi Maidenov album.
OVA MAIDEN BIOGRAFIJA JE POSVEĆENA SVIM LJUDIMA KOJI SU I KOJI ODRASTAJU UZ ZVUKE IRON MAIDENA,TE SE NADAM DA IM IRON MAIDEN NIJE SAMO ZABAVA VEĆ NAČIN ŽIVOTA KAO I MENI JOŠ OD DAVNE 1989 KAD SAM IH DOBIO NA KAZETAMA.
UP THE IRONS!!!
Pantera je osnovana još početkom osamdesetih u sastavu Vinnie Paul, Dimebag Darrell i Rex Brown koji se održao do posljednjih dana. U počecima im je pjevao stanoviti T Lee kojeg je kasnije zamijenio Phil Anselmo što je kvartet koji je petnaestak godina razarao razglase. Bend se baš i ne ponosi svojim radom iz osamdesetih - nikad nisu izašla reizdanja tih radova (iako je bend njihov vlasnik), nisu ih svirali na koncertima, a nema ih ni na ovoj zbirci najboljih bendovih radova. Razlog? Svirali su glam-rock i izgledali smiješno s bilo kojim od dva pjevača (otprilike kao Skid Row) pa bi se samo diskreditirali. Službeni početak benda je s njihovim albumom 'Cowboys From Hell' iz 1990. kojim su pokazali kamo će krenuti metal scena procvjetala u osamdesetima.
Iako ih radijski ni TV urednici nisu puno voljeli Pantera je ostavila veliki utjecaj - njihov treći službeni album 'Far Beyond Driven' najekstremniji je album koji je u povijesti dospio na prvo mjesto Billboarda, a prvi singl s njega - 'I'm Broken' - je pak najekstremnija pjesma koja je dospjela na prvo mjesto otužnog hrvatskog Hit depoa (davne 1994. u vrijeme vladavine hrvatskog dance smeća i još tada nepismenih voditelja i urednika). Frizura, ples i odjeća frontmena Anselma iz ove faze pokrenula je cijelu lavinu oponašatelja, sve zato što se Pantera uvijek ponosila velikom i vjernom fanovskom bazom. Moderni bendovi kombinaciju energičnosti i melodičnost uvelike mogu zahvaliti Panteri, mada ih previše ovih dana žrtvuje energičnost naspram melodija, a tek rijetki se ne boje eksplozije zvučnika (Mudvayne kao prvi, a onda i Poison The Well i Ill Nino).
'Reinventing Hell - The Best Of' je dobar uvid u ono što je Pantera radila. Tu su svi hitovi - od 'Cemetery Gates' i 'Cowboys From Hell' s istoimenog albuma (kojeg su davnih dana promovirali i u Zagrebu), 'Mouth For War' i 'Walk' s njihovog neporecivog power metal remek djela 'Vulgar Display Of Power', te 'I'm Broken' i '5 Minutes Alone' s najpoznatijeg albuma 'Far Beyond Driven'. Dva posljednja, najlošija albuma 'The Great Southern Trendkill' i 'Reinventing The Steel' predstavljena su po jednom pjesmom, a zbirku zaokružuju 'Where You Come From' s live albuma 'Official Live: 100 Proof' te dvije pjesme sa soundtracka - 'Immortaly Insane' s 'Heavy Metal 2000' i 'The Badge' s 'The Crow'. Na bonus DVD-u je 12 spotova od čega je samo jedna live snimka i dvije pjesme kojih nema na audio disku.
Umjesto da se blamiraju kvalitativnim srozavanjem pred našim ušima, članovi Pantere su se jednostavno razišli. Pjevač Anselmo je odustao i od Pantere i od svog all-star benda Down te sada samo radi sa Superjoint Ritual. Gitarist Darrell i bubnjar Paul imaju bend Gasoline te još jedan, Rebel Meets Rebel u kojem je i Panterin basist Rex te country izvođač David Allan Coe. Jednom se možda i okupe, obećali su...
I mi smo isčekivali to obećanje sve dok gitarista dimebaga darella nije snašla strašna sudbina.Ubijen je 8.12.2004. navečer usred nastupa sa svojim bendom Damageplan. Napadač se popeo na podij i pucao Dimebagu u glavu, da bi zatim pomahnitalno nastavio pucati u njegovo tijelo, ostale članove benda i publiku. Napadač je nedugo zatim ubijen od strane policajca koji se našao u blizini, ali nažalost, po najnovijim informacijama, uspio je oduzeti živote 5 osoba. Uz Darrella "Dimebag" Abbotta stoji kako je još jedan član Damageplana ustrijeljen,te dečko iz osiguranja.
Koncert se održavao u Alrosa Villa (Columbus, Ohio) koncertnoj dvorani u sklopu Damageplanove turneje po S. A. D.-u. DIMEBAG THANK YOU FOR YOUR GREAT MUSIC
Speed/thrash metal bend Slayer osnovan je u mjestu Huntington Beach, Kalifornija 1982. godine kada su gitarist Kerry King i njegov prijetelj Jeff Hanneman formirali heavy metal cover band sa Tomom Arayom (vokal, bass) i Dave Lombardom (bubnjevi), dva aspirirajuća muzičara. Za manje od dvije godine, grupa je počela svirati svoj materijal po raznim klubovima, gdje ih je zapazio Brian Slagel, predsjednik diskografske kuće Metal Blade Records, koji ih je brzo primio. Slayerov prvi album Show no Mercy je izdan u prosincu 1983. i dobio je kritike da je to album pun maloljetničkog sotonizma sa recikliranim rifovima, i iako je intezivan, frenetični bubnjevi su napravili novo polje u metalu.
Nekoliko mjeseci poslije Slayer je izdao Haunting the Chapel EP, koji je potvrdio njihov heavy, bubnjem orijentiran zvuk. Sljedeći sporiji, mračniji album Hell Awaits izašao je 1985. godine i dao je bendu prvu priliku da okuse slavu prodavši 100.000 kopija u SAD-u iako su imali slabu promociju. Sada je underground osjećaj privukao pažnju rap impresatora Rick Rubina (Run DMC, Beastie boys?) koji je potpisao grupu za diskografsku kuću Def Jam Records da poveća opseg žanrova koje on koristi. Slayerov prvi album za Def Jam bio je Reign in Blood koji je napravio proboj među metal kritikama i fanovima, kombinujući brzinu punka i hardcorea sa gitarom i imidž poznatih metal bendova. Pjesme kao što su Necrophobic i Angel of Death imali su približno 250 beatova po minuti.
Kroz album se najviše virtualizira speed metal, koji je utiecao na neke druge bendove. Slayer je dobio loše ocjene zbog njihovog stonističkog i nazi izgleda i simbola, ali grupa je govorila da ne vjeruje ni u jedan sistem. Javno izvikivanje je prouzročilo da CBS Records, Def Jam-ov distributer, odbace Reign in Blood, tjerajući Def Jam da traže alternativnu distribuciju kroz Geffen; mnogi Slayerovi koncerti bili su pozdravljeni od strane protestanata ili čak otkazani. Bez koncerata i bez distibucije, došlo je veliko iznenađenje kad je Reign in Blood dosegao top 100 i otišao u gold tiraž.
Kako je Slayerova popularnost rasla, bend je patio od unutarnjih sporova. Bubnjar Dave Lombardo otišao je tokom turneje 1987.godine, ali se ubrzo vratio. Zamijenio ga je u tim trenucima Tony Scaglione koji je svirao za Whiplash. Njihov sljedeći album izašao je 1988. a nazvan je South of Heaven. Taj album označio je odlazak speed metala i vratio se više tradicionalnom metal zvuku. Uprkos tužbama kod fanova, album je dobio gold tiraž. Slayer je postao poznat po svojim energičnim koncertima, koji su bili skoro konstantni tokom kasnih 80-ih. 1990. izašao je Season in the Abyss koji je utvrdio Slayerov status kao jednog od najvećih metal bendova na sceni, prodavši se u preko milion kopija i dobijvši pohvale u svim metal magazinima. Kako bi najave svoj veliki povratak, Slayer je napravio veliku turneju Clash of the Titans, koja je uključivala grupe kao što su Alice in Chains, Anthrax i Megadeth, i uglavnom neki lokalni bendove. 1991. Slayer je obilježio 10 godina postojanja tako što je izdao dvostruki live album Decade of Aggression, još jedan platinasti hit.
1992 došlo je do novih problema u bendu. Lombardo je provodio više vremena sa svojom ženom nego sa bendom pa je izbačen iz benda. On je zamijenjen sa Paul Bostaphom, koji je prije svirao za Forbidden. Nakon što su odsvirali nekoliko koncerata sa novom postavom, Slayer je nestao sa scene i počele su kružiti glasine da će se grupa raspasti. 1993. grupa je radila na soundtracku za film Judgement Night, radeći sa reperom Ice T na obradi Exploited-ove pjesme Disorder.
Pred kraj 1994. godine, nova postava je izdala prvi album, brutalno brzi Divine Intervention. Iako se nije baš dobro prodao, zasjeo je na 8. mjesto u SAD-u i potvrdio da je thrash metal još uvijek popularan u '90-im. Divine Intervention donio je opet loše ocjene zbog arta na albumu tj. zbog otkinute ruke na kojoj je urezano Slayer, pa su se albumi skoro počeli i zabranjivati. Nakon skoro dvije godine turneje, bubnjar Bostaph otišao je iz Slayera kako bi nastavio raditi na svom starom projektu The Truth About Seafood. Njegova zamjena je došla iz grupe Testament. Bubnjar John Dette nije ostao dugo u Slayeru, manje od 6 mijeseci zapravo. Bostaph se potom vratio i 1996. godine grupa je snimila novi album Undisputed Attitude koji je sadržao obrade klasičnih punk bendova kao što su Minor Threat, D.I. i GBH.
Sljedeći album bio je Diabolus In Musica koji je izdan na ljeto 1998. za Columbian Records. Album je otišao visoko na svim metal ljestvicama. Zadnji Slayerov album izašao je u 2001. godini, a zove se God Hates Us All. Ovim albumom Slayer je pokazao da nemaju namjeru bar malo promijeniti svoj stil, i samim tim su postali PRVE BARABE. Nakon njega u grupu se vraća bubnjar Lombardo.
06.06.2006 IZLAZI NOVI ALBUM GRUPE SLAYER
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sijecanje na grad heroja i sve ljude koji su dali svoj zivot za uvjerenje u bolje sutra, a nazalost dobili su samo bandu lopova,narkomana i isfrustiranih suicidalnih huligana koji pljuju i gaze sve sveto.
RIP
Komentari,slike,sprdnje,zajebancije i naravno - HEAVY METAL, OUUU JEAAAAA!!!!
Tribute To Cliff Burton, Chuck Schuldiner ,Dimebag Darrell RIP