Marketing
HUMAN
Death je oduvijek bio bend koji je postavljao granice svoga zanra, te ih kasnije ponovno prosirivao. Pri izgovaranju rijeci Death zasigurno vam se, kao i meni, u glavi vrti samo jedno ime. A to ime je-Chuck Schuldiner (rip)! Taj covjek je sinonim za Death, a Death je sinonim za njega. Uvijek je slijedio svoju viziju i nije mu bilo tesko uciniti nista da bi ta vizija bila ostvarena, pa cak ako je i cijena toga bilo mijenjanje postave benda!
Bio sam prilicno uplasen kada sam odlucio napraviti recenziju za ovako velik album! Ovo je jedan od najvaznijih albuma, kako za povijest samog benda, tako i za cjelokupan death metal. Ovo je uradak koji je napravio preokret u zvuku citavog zanra i definirao ga za ubuduce. Ovo je po mome, a i po misljenju mnogih, jedan od najboljih radova svih vremena. Jednostavno-ovo je nenadmasivo remek djelo!! (koje samo sam Death moze nadmasiti!:))
Prva tri albuma ovog benda se ne mogu sa ovim usporedjivati sa nijednog stajalista (dok na SH-u ipak postoji mala dodirna tocka!), sto znaci da je ovdje provedena totalna progresija, totalni napredak u svakom pogledu! Dakle, nema vise ofucanih gore textova, nego se ocituje nihilisticki pogled na zivot, te kritiziranje lidera svijeta i religija.Takodjer nema vise jednostavnih brutalo riffova koji su bili glavni trademark samog zanra.
Stvaranju albuma uvelike su pridonijeli jedni od najvecih metal glazbenika svih vremena! Genijalni Sean Reinert i Paul Masvidal koji su svirali u (tada!) nepoznatom bendu Cynic. Svoju zaljubljenost u jazz su prenijeli i ovdje, ali u ipak puno manjoj mjeri nego na svome samostalnome uratku, koji je opet prica za sebe. Steve Digiorgio je veteran koji je u vrijeme "Human"-a prasio bass u legendarnom Sadus-u ciji se utjecaj osijeca ovdje, ali veoma malo, jer je Death ipak bend koji ne kopira druge, nego drugi kopiraju njih. Steve danas uziva ugled jednog od najkvalitetnijih metal bassista, ali zasluzeno jer nema gdje nije svirao :) Sada zamislite ove legende vodjene jos legendarnijim Chuckom! hehehe, i to se dogodilo! Sva cetvorica su kvalitetom, tehnikom i muzickim idejama (ponajprije Chuck!) na veoma zavidnoj razini i savrseno se uklapaju, te nadopunjuju jedan drugoga.
Ovaj album s pravom nosi etiketu "progressive death" jer, iako ovdje necete naici na bezbroj ritmickih kaosa, nepravilnosti, arpeggia i sl. (iako i toga ima!), carolija je u savrseno osmisljenim i realiziranim aranzmanima! Brutalna glazba do ovog casa ovakvu muzicku inteligenciju i mastovitost jos nije iskusila! Zadivljujuce je da se moze postici ovakva sloga izmedju instrumenata! Granice songwritinga su pomaknute, ovo je nesto potpuno novo, nesto sto nitko do danas nije uspio ponoviti ili kopirati, a mnogi su pokusavali.
Citavim albumom nas neprestano obasipaju extra grubi i ostri riffovi iz kojih isijava tolika moc, da to jednostavno nije za povjerovati! Bubnjanje ne moze biti inventivnije i inovativnije (u granicama zanra!) Dupla bass pedala rastura cijelim tokom te pridodaje na brzini i daje osjecaj tehnicke potkovanosti. Vjerujte mi, uz ovo blastbeat jednostavno nije potreban jer su bubanj dionice ionako "previse" nakicene svakakvim detaljima. Progresivnost (u smislu ritma) ovog albuma ponajprije lezi u promijenjivom bubnjanju ovog majstora. Bass dionice su onakve kakve i prilice jednome bogu Steve Digiorgio-u, dakle, tehnicki nabrijane,melodicne i, rekao bih "pulsirajuce". Chuck je i sta se vokala tice napravio jedan mali stilski pomak u odnosu na prijasnje albume, ali to je i dalje nezamijenjivo Death urlanje bez kojega to ne bi bilo to!
Produkcijski dio je savrsen, sta nije za cuditi jer ga nije odradio bilo tko, nego legendarni Scott Burns potpomognut Chuckom, a rezultat toga je NAJBOLJI sound gitara ikad napravljen!! Ne mozete zamisliti da nesto ovoliko extremno izlazi iz vasih malenih zvucnika! Vjerujte mi, nikakav top, nikakav avion, nikakav....grah nije ovome ravan! ;)
Ne zelim zasebno opisivati pjesme jer bi bilo previse superlativa, pa estetski ne bi bilo lijepo :) Istaknuo bih samo neke upecatljive pjesme jer, zaista je nemoguce izdvojiti neku stvar koja je bolja ili losija od ostalih! Flattening of emotions je uvodna stvar koja pocinje sa kompliciranim ritmom na bubnjevima, a onda..... UBIJ!! ZAKOLJI!!! genijalno, milina jedna! Jedan od najboljih extremnih riffova svih vremena! Moc! :) Lack of comprehension je po mome misljenju, mozda njabolja stvar koju je Death ikada napravio iako, moram priznati, nijedna druga ne zaostaje ni milimetar. Stvar pocinje laganom melodijom, da bi nas nakon toga razvalili standardni Death riffinzi. Pjesma je izuzetno ritmicna i pogodna za odsarafljivanje vrata! ;) Cosmic sea je genijalan instrumental kojim Chuck dokazuje da je majstor i u atmosfericnim vodama, koje nemaju prevelike veze sa death metalom (osim pred kraj pjesme! ) Kako i sve ostalo, tako je i cover art profesionalan, te ima simbolicno znacenje i vezan je za tematiku albuma.
Ovo je jedan od albuma zbog kojih sam sretan sta sam metalac! Profesionalno, grandiozno, inteligentno, inovativno, ubojito-to su samo neki od epiteta koji krase ovaj album! Ako jos niste ovo culi, jedino iskupljenje za taj smrtni grijeh je kupnja originala! :)
Album preporucam svakome kome je imalo stalo do metala, a ne samo death metalcima jer sumnjam da postoji deather koji ne zna ovo na pamet! ;)
Thanks to Cmar-net
Post je objavljen 28.05.2006. u 15:37 sati.