Marketing
ABIGAIL
Groblje. Tama. Zapocinje ceremonija pogreba. Prisustvujemo pokapanju mrtvorodjene Abigail AD 7.7.1777.
"Abigail must be nailed to her coffin
with 7 silver spikes,
1 through each arm, hand and knee,
and let the last of the 7 be drawn through
her mouth
so that she may never rise and cause evil again"
Odlazimo u 1845-tu, po ljetnom vecernjem pljusku jedna kocija se pokusava probiti prema brezuljku. Brezuljku na koji se nitko ne usudjuje otici. Ljudi vjeruju da je brezuljak uklet, no na njemu se nalazi kuca. Kociju presrecu sedmorica konjanika.
"We know You've come to inherit what's Yours...The Mansion
Take our advise and go back on this night
If you refuse 18 will become 9..."
U kociji su Jonathan LaFey i Miriam Natis, i s podsmjehom se rjesavaju konjanika. No ipak Jonathanu ostaje u glavi jezivo i cudno prorocanstvo: "18 is actually 9...It stuck in his mind"
U potpunom mraku prilaze kuci, vec si postavljajuci pitanja kako ce moci zivjeti ovdje. Cijela kuca je ostala netaknuta od proslog stoljeca, jedino su se mogli nazreti tragovi stakora i velike kolicine prasine. Isli su od sobe do sobe dok nisu popalili sva svijetla.
"And the house began to breathe, it seemed to be alive
Yeah the house began to breathe, Alive"
Nakon sredjivanja, Jonathan i Miriam odlucuju otici na pocinak.
"And they did not know about the shadow"
Jothan se budi usred noci zbog hladnoce, iako je vatra gorjela u kaminu. Miriam spava cvrsto pa je ne zeli buditi. Faca mu je problijedila, no je li to bilo radi hladnoce koja se pojavila unatoc vatri?
"The Family Ghost had risen again...The Ghost"
Jonathan je upravo upoznao svog pretka, grofa de LaFey. Grof mu se obraca da se ne boji, i da mu mora pokazati nesto dolje. Dolje u grobnici. U grobnici gdje je pokopana Abigail.
Nope, nije rijec o filmu, rijec je o najpoznatijem djelu King Diamonda. Takodjer je rijec o djelu koje je nezaobilazno u metalu kad se govori o konceptualnim albumima, horroru u muzici, nevjerojatnoj interpretaciji likova, i ludim solazama. Ako nikad niste dobili zmarce od straha slusajuci muziku, onda je ovo album koji ce to promijeniti.
Znam da je uvod bio poduzi, no nisam mogao odoljeti, i nadam se da sam zainteresirao ljude koji nisu jos culi ovo djelo (valjda takvi ne postoje?!:)), a takodjer naveo one koji ne vole citati tekstove, ili nikad nisu razumjeli "Cemu sva ta fama oko King Diamonda?!" na vadjenje CDa iz prasine i uzivanje od kojih sat vremena citajuci tekstove i spoznavajuci "o cemu je tu rijec". Tako da ako zelite saznati nastavak price, booklet u ruke i CD u liniju!
Tesko je zamisliti da je ovo remek djelo nastalo prije 16 godina, jer i dan danas zvuci mocno i jezovito, sto dosta govori o produkciji. Iako vec znamo da kombinacija King Diamond - Andy LaRocque ne moze donijeti nista lose, na ovom albumu se nalazi po mnogima najbolja postava ikada postignuta kod King Diamonda. Na drugoj gitari (nije ritam, jer su solaze relativno ravnomjerno raspodijeljene na obadvije gitare) se nalazi Michael Denner, Tim Hansen na bassu, i Mikkey Dee na bubnjevima. Kad se Mikkey odlucio na izlazak iz banda, mnogi su bili razocarani, a dodatno razocaranje je bilo to sto je otisao svirati s Motorheadom. Nista ne govorim protiv Motorheada, no neusporedivo su bubnjarski nezahtjevniji.
Vec sam ranije spomenuo da je produkcija vise nego odlicna, i upoce nema govora o "slatkastoj produkciji 80-ih". Atmosfera na albumu je napeta, zestoka i iznenadjujuca, u cemu su najzasluzniji King Diamond s interpretacijom tekstova i davanjem emocija likovima, kao i Andy LaRocque svojim gitarskim dionicama i solazama, pogotovo fenomenalnim akusticnim dijelovima. Ako volite solaze, ovaj album je perfektan izbor, svaka stvar ima po 4-5 solaza, od kojih su neke zastrasujuci dueli LaRocquea i Dennera.
CD zapocinje s horror style introom, Funeral, koji vam odmah u startu govori da ovo nije album kojeg cete slusati tokom ljetne voznje. Izmiksani Kingovi vokali na zastrasujuci nacin, kojeg pocinju pratiti klavijature i zborovi, da bi presli u melodicni pocetak Arrival-a, koji se nakon "That must be it!" pretvara u opaki ritam i odmah ulazi u divlji solo duel, da bi tek onda krenula stvar. U vrijeme izlaska albuma, to je bila relativna novost u aranzmanu, dok danas znamo i sami koliko bandova se ugledalo na takav raspored. Nastavljamo jos brze sa A Mansion In Darkness, koja nas uvlaci u zaplet i ne ostavlja mogucnosti da se prekine slusanje ne znajuci sto se desilo dalje s Jonathanom i Miriam. The 7th Day Of July 1777 zapocinje mracnim dijelom na akusticnoj gitari da bi se otvorila vrata pakla i prepustila nas furioznim riffovima. Tu smo vise manje pokrili elemente cijelog albuma koji u kompletu daju uzasno napetu i mracnu atmosferu uklete kuce i opsjedanjima duhovima.
Album predstavlja nezaobilazan dio kolekcije svakog metalca, i jednostavno se mora preslusati u mraku citajuci tekstove da bi se uhvatila atmosfera, uz uzivanje fenomenalnim solazama kojih ima napretek. Remasterirana verzija albuma dolazi i sa tri dodatne pjesme koje su grubi mix iz studija. King je ovaj album posvetio svojem ocu: "This album is dedicated to the memory of the braviest and noblest man I have ever known, my father. R.I.P. until we meet again. King." T T C N
Obećanje održano!!! ABIGAIL II
Post je objavljen 30.05.2006. u 22:58 sati.