Neotkrivena pričalica
nedjelja, 26.03.2017.
Kratka priča (drugi dio)- Nestrpljivost iščekivanja
Nestrpljivost iščekivanja
Neprolaznost iščekivanja budi zbunjujuće šaren spektar osjećanja u mom ustreptalom srcu. Poigrava se strpljivošću tisućama razvodnjenih načina. Nevidljiva nestrpljivost koju nemoćno pokušavam otjerati , zločesto i pobjedonosno nastanjuje svaku poru moje duše. Osmjehuje mi se mučeći moje tijelo. Zahvaća tako nestrpljivost svaki komadić mene, noćima ne dajući da utonem u miran san.
Gricka nestrpljenje moje ruke, lice, grudi. Igra sa mnom opasnu igru nadmetanja,čekajući tko će popustiti. Nestrpljivost i ja. Jedna nasuprot drugoj. Osjećamo se međusobno u hladnoj noći usijanog žara naše već uigrane borbe. Ponekad je uspijevam otjerati na naslonjač u susjednu sobu i ostaviti je tamo neka drijema.
Tada je čekanje podnošljivo, čak i poželjno. Daje pregršt zamišljenih putova koji vode do tebe. I svaki novi put i nova zamišljena mogućnost daje određenu ljepotu mogućeg susreta s tobom. Sanjivim očima, opijena zamamnim mislima koji uključuju naš susret, nevoljko doznajem kako se iz ugodnog naslonjača netko budi,odrijemavši posve dovoljno da opet bude jak. Opet dolazi ona. U raskoši svoje rasplamtjele veličine, gospođa Nestrpljenje moje čekanje pretvara u muku.
Dokad ću izdržati? Hoće li čekanje progutati moju želju? Može li čekanje isprati sve ono primamljivo što mi se nudi u nekom budućem trenutku?
Hm… Ogromnu želju u meni, koju uništava iščekivanje, netko ipak može spasiti. Netko tko joj je dao prvobitni smisao. Netko,možda trenutno umoran i iscrpljen, ali posve uvučen u zagrljaj budućeg vremena temeljenog zajedničkom težnjom. Usudi se, kreni… i čekanju ću tad ponosno dati znak kako je vrijeme da ode u nepovrat.
Nastavlja se...
Oznake: iščekivanje, nestrpljenje, kratka priča
srijeda, 22.03.2017.
Kratka priča (Želja)- prvi dio
Želja otvara zaključana vrata, vodi pronalasku primamljivih, slatkih mogućnosti koje začahurene leže u njedrima nespokoja, u kutovima ostavljenih i prisilno napuštenih misli. Budeći se sramežljivo i sneno, želja otvara i daje probuđeni smisao, rascvjetali nagovještaj i neodoljivo htijenje za onim usnulim čežnjama duboko skrivenim u zaboravljenim pukotinama naše zamrle svijesti.
Želja razotkriva zatomljenu i zarobljenu težnju u stisnutim srcima ispraznih i potrošenih osjećaja, u dušama ispunjenima nepodnošljivom rutinom već predobro znane iscrpne kolotečine.
Poželjeti je iznimno lijepo, no opasno. Igrajući se privlačnim, vrućim dlanovima različitih želja koji dozivaju u zagrljaj iz kojeg ne puštaju olako, postajemo robovi svojih htijenja.
I dok neke i nečije tihe, pronicljive, privlačne niti prožimaju moj um i uspavano tijelo, šireći se poput debelo isprepletene mreže koja čvrsto odlučuje zariti svoje čvorove u svaki djelić moga postojanja…u meni se rađa želja. Čista, sramežljiva, nevina. I ja ću poželjeti!
Osjetit ću uzavrelu radost koja je u nekom mračnom kutku bespomoćno i slomljeno čekala te nečujno vrištala na sav glas…a bez ijednog ispuštenog glasa.
Raširit ću ruke pa da u zagrljaj uhvatim iskre sreće koja lebdi oko mog uzglavlja zavodnički mi se smiješeći. Ozarenog lica hvatam leptire u mrežu mojih želja. Osjećaj je jedinstven. Ja sam ponovno živa. Spremna otkriti,pokazati, doživjeti ono istančano, istinsko, drsko i besramno, no istovremeno nježno, otmjeno i zavodljivo.
Sve draži koje se kriju u meni držim na dlanu…netko će ih uzeti…i nečija će se želja ispuniti, ispunivši moju.
Nastavak slijedi...
Oznake: kratka priča, želja
