Želja otvara zaključana vrata, vodi pronalasku primamljivih, slatkih mogućnosti koje začahurene leže u njedrima nespokoja, u kutovima ostavljenih i prisilno napuštenih misli. Budeći se sramežljivo i sneno, želja otvara i daje probuđeni smisao, rascvjetali nagovještaj i neodoljivo htijenje za onim usnulim čežnjama duboko skrivenim u zaboravljenim pukotinama naše zamrle svijesti.
Želja razotkriva zatomljenu i zarobljenu težnju u stisnutim srcima ispraznih i potrošenih osjećaja, u dušama ispunjenima nepodnošljivom rutinom već predobro znane iscrpne kolotečine.
Poželjeti je iznimno lijepo, no opasno. Igrajući se privlačnim, vrućim dlanovima različitih želja koji dozivaju u zagrljaj iz kojeg ne puštaju olako, postajemo robovi svojih htijenja.
I dok neke i nečije tihe, pronicljive, privlačne niti prožimaju moj um i uspavano tijelo, šireći se poput debelo isprepletene mreže koja čvrsto odlučuje zariti svoje čvorove u svaki djelić moga postojanja…u meni se rađa želja. Čista, sramežljiva, nevina. I ja ću poželjeti!
Osjetit ću uzavrelu radost koja je u nekom mračnom kutku bespomoćno i slomljeno čekala te nečujno vrištala na sav glas…a bez ijednog ispuštenog glasa.
Raširit ću ruke pa da u zagrljaj uhvatim iskre sreće koja lebdi oko mog uzglavlja zavodnički mi se smiješeći. Ozarenog lica hvatam leptire u mrežu mojih želja. Osjećaj je jedinstven. Ja sam ponovno živa. Spremna otkriti,pokazati, doživjeti ono istančano, istinsko, drsko i besramno, no istovremeno nježno, otmjeno i zavodljivo.
Sve draži koje se kriju u meni držim na dlanu…netko će ih uzeti…i nečija će se želja ispuniti, ispunivši moju.