toliko se toga u danu desi na raznim stranama svemira rastegnuti kao žvake trajemo, kao da smo priče, nižemo riječi i slike u nedovršenost, tko uopće zna gdje će završiti ono što sada počinje, i gdje je točno kraj prošlosti, sve mi se tako preslaguje kao kaleidoskop, nekad mi se čini: najsretniji su pisci, oni unaprijed znaju kako će stvari završiti, makar tek bili na sredini. |