toliko se toga u danu desi
na raznim stranama svemira
rastegnuti kao žvake
trajemo,
kao da smo priče,
nižemo riječi i slike
u nedovršenost,
tko uopće zna gdje će završiti ono što sada počinje,
i gdje je točno kraj
prošlosti,
sve mi se tako preslaguje
kao kaleidoskop,
nekad mi se čini:
najsretniji su pisci,
oni unaprijed znaju kako će stvari završiti,
makar tek bili na sredini.
Post je objavljen 18.11.2021. u 20:38 sati.