let u boji naopačke

Krah

ponekad se
u meni
izmakne krajičak temelja
i sve sanje
u kojim korijenim si stvarnost
nestanu
kao maslačak na vjetru,
ponekad se u sebi
polomim,
i kao porculan ispušten iz ruku,
oštra na rubovima,
sjajim pod svjetlom
dok nevidljivo plačem
nad sobom:
Želim nečije ruke,
Ali ne želim da se me dodiri pamte.


10.12.2019. utorak

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>