Silencio baš večeras
|
Zar ne postaje povjetarca negdje izvan prozora, Tamo gdje zirkam kad mi nije zadan oblik ulica Nego postojim Gradom kao fluid njegovih skretanja, Nikad uprazno, Nekad nastojim hoditi i ne misliti, A nekad sam taoc vlastitih bijegova, Ulicama moga Grada Nocas ne pjevaju.. I |
Sjaj
|
U samouvjerenom jutru Vrijeme se vratilo unatrag Kao da nije razmišljalo o drugoj opciji, Kao da su gorile neke vatre I sramili smo se svojih ranih tridesetih, Pred nasmijanim licima mornara nismo znali da oni ostaju istih godina dok mi prolazimo, Oči su nam ostale iste, Mislim, Dok te zagledam dvadeset godina poslije sadašnjosti, Oči su ti sjajne, isto žive, I reci mi, kako onda Da preživim sadašnjost? |
Spasi me od vrućine
|
Umorim se, Kad dan završava, Prebrajam korake i stepenice, I odustajem od življenja, Ne plačem za onda Kad je to bio početak Noći, Ne plačem za onda Kada se više nigdje Ne mogu vratiti, Gledam Kako rogač njiše lišće Pred cvjetanje, I čini mi se Da je seksualnost Ključ svake priče, I propalog braka, I ljetne hladovine |
kad ne ide kako hoćeš
|
lakše mi je utopiti dan, nego ga zbrojiti na kraju, kad povlačim crtu uvijek želim ostati makar prstima blizu nje, ali lakše mi je utopiti dan, nego ga milovati i priznati si slabosti, najlakše je utopiti dan kao da sam poplavila od nedisanja, a nisam, disala sam i poplavila |
Svijet u kojem živimo - tren
|
Na Pilama, Na ulazu u Grad Jedan stari čovjek nekad sjedi S kartonskom kutijom Punom šarenih buketa poljskog cvijeća, Žuta žuka, ružičaste zijevalice i zeleno lišće pitospora, Stručak ljeta, Želim kupiti jedan, Grbavim mi prstima nudi dva, Uzimam, Kaže 'to vam je iz Župe, iz Župe, znate, I Bog vam dao zdravlja,' 'I vama,' odzdravljam, Mislim kako radi da bi preživio U sedamdesetima, ili kasnije, I mislim Kako je proljeće u Župi tako lijepo, Kada mi prolaznik dobacuje: 'Kupili ste mu cvijeće, Učinili ste dobro djelo!' Pod vrućim ljetnim suncem Odjednom mi je i toplo i hladno istovremeno, Jer nema ljepše stvari u životu nego brati cvijeće I nema gore stvari Čekati da ti ga netko kupi Da bi barem Preživio. |
Kao hrana
|
Nekad Kad svoju ranjivost izložim svijetu posve krvavu, Kao odrezak rare, Kao carpaccio, Kao sushi, Nekad Kad se ohrabrim biti sirova i gola, Nekad Svijet me gleda i smiješi se I kaže da me voli, Iako se možda ne sjećam Tog trenutka ogoljenja, Tog skidanja odjeće, Tog pretjeranog vina, Nekad, Kad si dopustim biti kakva jesam Svijet me ne mrzi I budem sretna, Nekad Kad iskrenost prevladava, Danima valovi udaraju o stijene I pjevaju o obali s druge strane Kao da je bliže Nego što jest. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.