Na Pilama,
Na ulazu u Grad
Jedan stari čovjek nekad sjedi
S kartonskom kutijom
Punom šarenih buketa poljskog cvijeća,
Žuta žuka, ružičaste zijevalice i zeleno lišće pitospora,
Stručak ljeta,
Želim kupiti jedan,
Grbavim mi prstima nudi dva,
Uzimam,
Kaže 'to vam je iz Župe, iz Župe, znate,
I Bog vam dao zdravlja,'
'I vama,' odzdravljam,
Mislim kako radi da bi preživio
U sedamdesetima, ili kasnije,
I mislim
Kako je proljeće u Župi tako lijepo,
Kada mi prolaznik dobacuje:
'Kupili ste mu cvijeće,
Učinili ste dobro djelo!'
Pod vrućim ljetnim suncem
Odjednom mi je i toplo i hladno istovremeno,
Jer nema ljepše stvari u životu nego brati cvijeće
I nema gore stvari
Čekati da ti ga netko kupi
Da bi barem
Preživio.
Post je objavljen 08.06.2019. u 20:19 sati.