Na Pilama, Na ulazu u Grad Jedan stari čovjek nekad sjedi S kartonskom kutijom Punom šarenih buketa poljskog cvijeća, Žuta žuka, ružičaste zijevalice i zeleno lišće pitospora, Stručak ljeta, Želim kupiti jedan, Grbavim mi prstima nudi dva, Uzimam, Kaže 'to vam je iz Župe, iz Župe, znate, I Bog vam dao zdravlja,' 'I vama,' odzdravljam, Mislim kako radi da bi preživio U sedamdesetima, ili kasnije, I mislim Kako je proljeće u Župi tako lijepo, Kada mi prolaznik dobacuje: 'Kupili ste mu cvijeće, Učinili ste dobro djelo!' Pod vrućim ljetnim suncem Odjednom mi je i toplo i hladno istovremeno, Jer nema ljepše stvari u životu nego brati cvijeće I nema gore stvari Čekati da ti ga netko kupi Da bi barem Preživio. |