U samouvjerenom jutru Vrijeme se vratilo unatrag Kao da nije razmišljalo o drugoj opciji, Kao da su gorile neke vatre I sramili smo se svojih ranih tridesetih, Pred nasmijanim licima mornara nismo znali da oni ostaju istih godina dok mi prolazimo, Oči su nam ostale iste, Mislim, Dok te zagledam dvadeset godina poslije sadašnjosti, Oči su ti sjajne, isto žive, I reci mi, kako onda Da preživim sadašnjost? |