a u spomen teti m., s puno ljubavi. i hvala ti na mojim divnim prijateljima ne možeš je više pismom zvati. ne možeš. i vidim da žališ svaku grubu riječ, svaki brzi pokret. svaki nesmotren tren, ali kasno je i zemlja i kamen sad leže između vas. znam da želiš da je, ali nije gotovo, nije gotovo dok pod kamen ne legneš. a ona ne bi da ti bude hladno bez nje. imaš još djecu i unuke i cijeli jedan mali svijet koji kroz suze sad gledaš da čeka na tebe. i moraš sam, zbog sebe i zbog nje. grlim svakog tko je pjesmom zove noćas, kao i svako drugo večer, slavimo život, kratak je. |