a u spomen teti m., s puno ljubavi. i hvala ti na mojim divnim prijateljima
ne možeš je više pismom zvati.
ne možeš.
i vidim da žališ
svaku grubu riječ,
svaki brzi pokret.
svaki nesmotren tren,
ali kasno je
i zemlja i kamen
sad leže između vas.
znam da želiš da je,
ali nije
gotovo,
nije gotovo
dok pod kamen ne legneš.
a ona ne bi
da ti bude hladno
bez nje.
imaš još djecu i unuke
i cijeli jedan mali svijet
koji kroz suze
sad gledaš
da čeka na tebe.
i moraš sam,
zbog sebe
i zbog nje.
grlim svakog tko je pjesmom zove
noćas,
kao i svako drugo večer,
slavimo život,
kratak je.