zaista, još jednom, sponza ili spenza, ne sudi, ne izgovaraj, ne mrzni, ne gledaj me u oči u sjećanju mi nebo sviće, i govoriš da ćeš završiti ako mu dopustim da bude: da bude : Sunce: tu prestajem, da budem, u šumi se gubim, kao šal na vjetru vijorim uvijek poslije, sve poričeš, dok sviće, park prolazi, u šumi se gubim; i prođe, sva mladost i sve ono što ne vidjeh, zaista, bez sudbe, ne vidim što ne vidjeh, razumiješ?? |