zaista,
još jednom,
sponza ili spenza,
ne sudi,
ne izgovaraj,
ne mrzni,
ne gledaj me u oči
u sjećanju mi
nebo sviće,
i govoriš
da ćeš završiti
ako mu dopustim
da bude:
da bude
:
Sunce:
tu prestajem,
da budem,
u šumi se gubim,
kao šal na vjetru
vijorim
uvijek poslije,
sve poričeš,
dok sviće,
park prolazi,
u šumi se gubim;
i prođe,
sva mladost i
sve ono što ne vidjeh,
zaista,
bez sudbe,
ne vidim
što ne vidjeh,
razumiješ??
Post je objavljen 18.03.2014. u 21:54 sati.