odmah tako brzo nestao si, to nam se prečesto događa u zadnje vrijeme; ti jesi i onda nisi SVE, kako bi voljela znati da jesam znala, a nisam, znala; da sam znala SVE, ne bih mogla biti znati sve; tako zbunjujuće, kada se upravo sjećam kako je bilo nekad, glavom mi prolazi: - tvoj mah rukom, - kao i dvoje djece, - kao i još jedan, - kao da baš i nije moralo tako, - kao i neka opskurna istina, - SVE DA JE ISTINA: nikada se ne bih dala kormilo, ne znaš niti kako ali ne bi niti kako, nikako, vjeruješ li? ništa vjerovati, ti, do zaljeva, ništa više, ali ja nisaM antun ničetić, zar ništa više? zar si stvarno vjerovao? |