odmah tako brzo
nestao si,
to nam se prečesto događa
u zadnje vrijeme;
ti jesi
i onda nisi
SVE,
kako bi voljela
znati da jesam znala,
a nisam,
znala;
da sam znala
SVE,
ne bih mogla biti
znati sve;
tako zbunjujuće,
kada se upravo sjećam
kako je bilo nekad,
glavom mi prolazi:
- tvoj mah rukom,
- kao i dvoje djece,
- kao i još jedan,
- kao da baš i nije moralo tako,
- kao i neka opskurna istina,
- SVE DA JE ISTINA:
nikada se ne bih dala kormilo,
ne znaš niti kako
ali ne bi niti kako,
nikako,
vjeruješ li?
ništa vjerovati, ti,
do zaljeva, ništa više,
ali ja nisaM antun ničetić,
zar ništa više?
zar si stvarno vjerovao?
Post je objavljen 18.03.2014. u 21:49 sati.