naša srca su papirnata na dodir i penju se vjetrom kao šareni zmajevi kroz granje zapinje šuštanje lišća na kojem se bude fantazije, otvaraju oči i sasvim spontano ciljaju otoke razbacane po horizontu i osjaj svjetla kao fokus širine, eksplodiramo poput oblaka kroz koji prodire sunce, srca papirnatih na dodir svijamo rubove pred toplinom koja isijava iz zemlje i svega zemaljskog u tom trenutku, mora, neba, šuma, kamena, ljubavi |