|
decrescendo requiema za muziku u meni cekanje tvoje tocke na upitniku kao moljac ljubavi progriza kukuljicu i sve vise svjetla i sve manje mastanja i sve siri obzori i sve uza granica, sjaje iskrivljene linije kojima ne pristaje tvoja tocka opet sam sama, orkestar u meni svira hommage samome sebi, cini se da pocinje vrijeme monologa, neprijepornih istina, paralize dirigenta vjeruj mi, postoje paralelne stvarnosti |