decrescendo requiema za muziku
u meni
cekanje tvoje tocke na upitniku
kao moljac ljubavi progriza kukuljicu
i sve vise svjetla
i sve manje mastanja
i sve siri obzori
i sve uza granica,
sjaje
iskrivljene linije
kojima ne pristaje tvoja tocka
opet sam sama,
orkestar
u meni
svira
hommage samome sebi,
cini se da pocinje vrijeme monologa,
neprijepornih istina,
paralize dirigenta
vjeruj mi,
postoje paralelne stvarnosti
Post je objavljen 26.08.2011. u 16:44 sati.