vidovito pronicljiva
|
hajde, na brzinu do kraja ove cigarete i pjesme da ti ispričam nešto o čemu sad i ovdje radije ne bih :) confused. ispod mjesta gdje nam se dodiruju mašta i stvarnost provalija obećava antracitno tamnom tamom tamo je najbolje nestati - 'obnevidjeti'ne pripada ovdje - ali tu mora doći; točka zarez neka te ne uzrujava dvosmislena dvotočka zarez, tako najbolje znam najmanje sumnjati u istinu. |
izmaglica...
|
koji je ispravan scenarij kada se kazaljke svakog sata poklope, premda im se ponekad nule zrcale; i dvotočka. svakog trena može nas oprati kiša, ili srušiti kao drvo, obezemljiti kao drvo, misliš li na to? u svijetlo plavim krugovima svjetlost skuplja mrak u uski tunel do svijesti. sjećaš li se ikada, ili samo gledaš drvo ravno u nabore očiju i izbrazdanu koru kao da godina ne znače ništa; između dvije dubine tammnozelene boje listova masline potražiš li ponekad vlat trave, čisto radi kontrasta, ili možda kapi vode na njoj: usudi se na upitnik, usuđujem se na upitnik: ? pokušavamo li ukrotiti sreću ili naš nagon za njom kada nestajemo iz vlastitih misli; ili se to samo na tren odmaramo od redovnog; boli li razum manje nego srce, after all, znaš li ti? igramo ovih dana dvije galaksije koje se ne dodiruju; slijećem u stvarnost da pređem drugu granicu, fizička udaljenost pomaže; već duže vrijeme teško je završiti jasnim rezom mnoge daleko ozbiljnije stvari. ...zapalilo se. |
haha-iku
|
pomislim na pisanje i vidim zeleno i duboko. imam još nešto sitno vremena u džepovima u koje zarivam ruke. jednostavno je propustiti. za sve ostalo treba hrabrosti. jesam pametna. |
očima globalno zapaljenim
|
ah, fina linija između pozitivnog i negativnog ludila. 23:1. u satima. za ološ. jebi ga. svaki dan potcrtam dan, linija ne može uvijek biti ravna. sigurno postoji i neka statistika koja bi to podržala. danas sam se skoro i naljutila kad nisi došla. fina linija. nije uvijek ravna. žarom pokušavam zapaliti sjene kao harikiri na putu ljuljačkama srećem neke zrakove viših udaha i sve izlazi na oči voda pokušava imitirati rijeku mrtvo more dok se želi uzburkati. utakmica. 23:01:1:01. u satima. sve je potrebno obrnuti. ah, fina linija između pozitivnog i negativnog ludila. svugdje. |
ovo je pismo
|
kako sam se ponadala da si možda pisala. znala sam, u biti, da nisi, ali svejedno sam se nekako nadala. ipak, sama spoznaja da si tu u nekom mi je momentu postala dovoljna. 'veronika je odlučila umrijeti.' tko kaže tko je ovdje lud? jesmo li se osjećale sigurnije u svojoj ludosti jedna uz drugu? ja jesam. prestala mi je biti strana, počela sam ju ponovo primjećivati i oživljavati u sebi. blesavost. nepromišljenost. ugađanje. povođenje nagonu. mmmmmm. bezzzzzmisliiiiii. ššššššššššš kao oaza usred stvarnosti. kao paralelna dimenzija. kao woodstock u dvadesetprvomstoljeću. didaskalija: ovo cijelo pismo mora biti pisano kurzivom. osjećam se pomaknuto. a ti? |
|
tko te sve volio i odvolio, tako to ide s ljubavi, ma što ti misliš da ona je. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.