ovo je pismo

kako sam se ponadala da si možda pisala. znala sam, u biti, da nisi, ali svejedno sam se nekako nadala. ipak, sama spoznaja da si tu u nekom mi je momentu postala dovoljna.
'veronika je odlučila umrijeti.' tko kaže tko je ovdje lud? jesmo li se osjećale sigurnije u svojoj ludosti jedna uz drugu?
ja jesam. prestala mi je biti strana, počela sam ju ponovo primjećivati i oživljavati u sebi. blesavost. nepromišljenost. ugađanje. povođenje nagonu. mmmmmm. bezzzzzmisliiiiii.
ššššššššššš
kao oaza usred stvarnosti. kao paralelna dimenzija. kao woodstock u dvadesetprvomstoljeću.
didaskalija: ovo cijelo pismo mora biti pisano kurzivom.
osjećam se pomaknuto.
a ti?

04.11.2010. četvrtak

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.