kako sam se ponadala da si možda pisala. znala sam, u biti, da nisi, ali svejedno sam se nekako nadala. ipak, sama spoznaja da si tu u nekom mi je momentu postala dovoljna.
'veronika je odlučila umrijeti.' tko kaže tko je ovdje lud? jesmo li se osjećale sigurnije u svojoj ludosti jedna uz drugu?
ja jesam. prestala mi je biti strana, počela sam ju ponovo primjećivati i oživljavati u sebi. blesavost. nepromišljenost. ugađanje. povođenje nagonu. mmmmmm. bezzzzzmisliiiiii.
ššššššššššš
kao oaza usred stvarnosti. kao paralelna dimenzija. kao woodstock u dvadesetprvomstoljeću.
didaskalija: ovo cijelo pismo mora biti pisano kurzivom.
osjećam se pomaknuto.
a ti?
Post je objavljen 04.11.2010. u 02:05 sati.