|
čekali smo ukoričene listove, a nismo bili pisci. ja sam željela napisati priču o nama, ali je nisam imala u rukama. ti si želio dirnuti ritam za nas, ali ga nisi pokrenuo u prstima. spojeni kao stranica dva puta posred središta, nismo se mogli bezbolno odvojiti u drugim dimenzijama. listovi tvog identiteta u mojim ludavicama: kakva ti je slika, da li si jednako lijepa pojava kao ona koju ćutim? da li si jednako jednostavan čovjek kojeg čekam? tiktaktiktaktiktak ja nisam ista i nemam smisla da ti to priznam: nisam bila pisac i nisam te zamišljala kao bubnjara, nije bilo nikoga dok je vrijeme prolazilo pokraj nas, sanjam tvoje poljupce i moje dlanove raširene ispred mjeseca: hoćemo li se prepoznati ili ćemo biti stranci izgubljeni u vlastitim snovima? |