čekali smo ukoričene listove, a nismo bili pisci.
ja sam željela napisati priču o nama, ali je nisam imala u rukama.
ti si želio dirnuti ritam za nas, ali ga nisi pokrenuo u prstima.
spojeni kao stranica dva puta posred središta,
nismo se mogli bezbolno odvojiti u drugim dimenzijama.
listovi tvog identiteta u mojim ludavicama:
kakva ti je slika, da li si jednako lijepa pojava
kao ona koju ćutim?
da li si jednako jednostavan čovjek kojeg čekam?
tiktaktiktaktiktak
ja nisam ista i nemam smisla da ti to priznam:
nisam bila pisac i nisam te zamišljala kao bubnjara,
nije bilo nikoga dok je vrijeme prolazilo pokraj nas,
sanjam tvoje poljupce i moje dlanove raširene ispred mjeseca:
hoćemo li se prepoznati
ili ćemo biti stranci izgubljeni u vlastitim snovima?
Post je objavljen 23.08.2009. u 23:39 sati.