|
? volim riječi koje me obuzmu kao neka nova ljubav, neka nova vrsta ljubavi, jednako strastvena, jednako prosta i prljava kao ona klasična romantična, očita i sveobuhvatna kao bajka o savršenim polovicama koje lutaju svemirom, volim stanje zaljubljenosti kada mi poplave oči u boju bezbrižja na proljetnom nebu i kada se sve čini dovoljno daleko za intrigu i dovoljno blizu za intimu, jedinstveni međusloj topline, volim pravilnost kojoj se skoro spontano pokoravaju slučajnosti i posve autonomno sveprisustvo neizvjesnosti, poput dogme u samoj srži razuma, suzili smo se, zaboravljali smo jedno po jedno značenje iz mnogoznačja dok nije ponestalo opcija do posljednje, opcije su žderači vremena s onim unovčenim osmjehom prodavača, naučeni da se svide i ne osjećaju, čekam da mi poplave nokti i palčevi, danas je bio dan za sjećanje kao i svaki drugi, volim znati da će me vlastito pamćenje iznenaditi ili izdati, volim kada se sjetim da je prava vrijednost mogućnosti ustvari u izboru. |