?
volim riječi koje me obuzmu kao neka nova ljubav, neka nova vrsta ljubavi,
jednako strastvena, jednako prosta i prljava kao ona klasična romantična,
očita i sveobuhvatna kao bajka o savršenim polovicama koje lutaju svemirom,
volim stanje zaljubljenosti kada mi poplave oči u boju bezbrižja na proljetnom nebu
i kada se sve čini dovoljno daleko za intrigu
i dovoljno blizu za intimu, jedinstveni međusloj topline,
volim pravilnost kojoj se skoro spontano pokoravaju slučajnosti
i posve autonomno sveprisustvo neizvjesnosti,
poput dogme u samoj srži razuma,
suzili smo se,
zaboravljali smo jedno po jedno značenje iz mnogoznačja dok nije ponestalo opcija do posljednje,
opcije su
žderači vremena s onim unovčenim osmjehom prodavača, naučeni da se svide i ne osjećaju,
čekam da mi poplave nokti i palčevi, danas je bio dan za sjećanje kao i svaki drugi,
volim znati da će me vlastito pamćenje iznenaditi ili izdati,
volim kada se sjetim da je prava vrijednost mogućnosti ustvari u izboru.
Post je objavljen 05.07.2008. u 04:22 sati.