let u boji naopačke

retrospektiva


(u mojim riječima)
puno patetike
u neko 'zadnje' vrijeme,
sve nakon što je prošao
jedan izrazito vesli period mojih misli
stanje progresivne neozbiljnosti,
svojevrsni senility sneak-preview,
ali na neki melodramatski smiješni način;
nekadašnja 'hermetičnost',
skoro posve spontana i prirodna,
sada se pri čitanju mora prvo
dekompresirati,
da ne bi bilo opasno po život,
a dalje svatko na svoj rizik,
ništa svi za jednog, jedan za sve:
jedan za jedan, a to je i praktičnije
i pravičnije, barem u osnovnim osnovama,
ali je ponekad usamljeno, dosadno
i na ruku daljnjoj selekciji;
ponekim metaforama
ni ja sama više ne mogu prodrijeti
u točno značenje, ili biti sigurna u njega,
a neke su imale svoj smisao samo
u onom prvom hipu velikog oduševljenja
vlasitom riječi i djelom,
dakle,
mislim da mi pomalo nedostaje
ona samokritična autorska lektura
i još da se ponekad previše vežem
za pojedine fraze ili sintagme,
u tekstu ili općenito,
a čudno je vezati se za riječi;
sada, čini se, sve više tražim smisao,
easy-read i očima i srcem,
lake misli velikim fontom duplih proreda,
ilustrirano (?!),,
bez kukuljica, zakulisnih igri, izmotavanja,
pa čak i pretjerano intelekutalnih finesi,
bez dvoznačnih namjera – jer namjere,
barem one nečasne, tj. s predumišljajem,
barem na vrijeme mogu uočiti,
pa onda o tom po tom,
i to je korak naprijed;
s riječima sam prečesto prebrza i zalijećem se
sama sebi na juriš, ali to je jednostavno zato
što želim kategorički odbijati
(!želim kategorički!)
promišljenost,
onu temeljitu, pogotovo,
gdje je svaka nepredviđenost remetilni faktor i opterećenje,
tako da, eto,
u posljednje vrijeme često okolo hodam nepromišljena,
misli puštenih u slobodan pad, kose svezane u rep,
uživam u propuhu i kovitlacima,
posebno misli
kojima je zato ponekad iznimno teško smisliti naslov
ili uopće biti sigurna da jedna linija koja prolazi svim točkama
postoji,
bilo gdje,
nisam zadovoljna naslovima.


31.05.2008. subota

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>