putovanje u povratak
|
volim autobuse, ove gradske što oduvijek istim cestama voze stvarnost u odmake od same sebe, i kreću na petnaest, u njima zamišljam kako putujem i kako su predamnom kilometri pogleda utopljenog šezdestnasat bojama rastopljenim kretanjem u bezbolno, i sve postaje manje stvarno, osjećam se pomalo filmski dok slušam amy winehouse i drijemam u odrazu među staklima, pramenom kose naslanjam čelo na akvarij flasheva i svjetlošću sunca zauzdanom u izrazu čuđenja sakupljam zjenice solar pleksusa u nepropusnu rezoluciju, serum crnila, u kojem neke tek prošle stanice i neke ljude koji su čekali na njima kao holograme na zavjesama od vode usnivam pomalo iz sjećanja u fatamorgane, i sve postaje manje stvarno dok na drugoj strani vakuma između mene i zraka provalije koje vode do mora prolaze jedna za drugom do mosta koji nad gradom povezuje neke druge strane svijeta pod kojim moja sjena prazna od želja, kao grafit odjavne špice, ustaje i pritišće stop za izlaz u neki drugi život, vrijeme je osvještenja, i sve što je na tren bilo toliko stvarno ostaje samo otisak titranja mog srca pod kožom na prozoru autobusa, masna fleka na panorami nekog idućeg putnika na kratkim stazama sanjanja |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.