|
došao je po mene, on, mali princ, ne konjem, nego internetom, ali znao je da to nije važno, legli smo u krevet jedno pokraj drugog i naslonili jastuk na snove, ‘odvest ću te tamo gdje ti je mjesto,’ šaputao je tiho, ‘znaš, kad stojiš uspravna, sva odrasla, ono ti se čini daleko, ali tako sklupčana pod kapcima, poslušaj kako odjekuje u tebi glasno, posvuda, živo’, negdje se glas stopio u mrak noćas sam sanjala kako u meni vrište djeca i kako je odrasla vanjština sama sebi nedorasla, moja koža bila je prevelika za moje srce jutros moje srce bilo je preveliko za moj svijet, danas provodim dan obarajući zvijezde u meteore, diveći se golom plavom nebu iznad sebe samo to. |