došao je po mene,
on, mali princ,
ne konjem, nego internetom,
ali znao je da to
nije važno,
legli smo u krevet
jedno pokraj drugog
i naslonili jastuk na snove,
‘odvest ću te
tamo gdje ti je mjesto,’
šaputao je tiho,
‘znaš,
kad stojiš uspravna,
sva odrasla,
ono ti se čini daleko,
ali tako sklupčana pod kapcima,
poslušaj
kako odjekuje u tebi glasno,
posvuda, živo’,
negdje se glas stopio u mrak
noćas
sam sanjala kako u meni vrište djeca
i kako je odrasla vanjština
sama sebi nedorasla,
moja koža bila je prevelika za moje srce
jutros
moje srce bilo je preveliko
za moj svijet,
danas
provodim dan obarajući zvijezde u meteore,
diveći se golom plavom nebu
iznad sebe
samo to.
Post je objavljen 22.05.2008. u 15:53 sati.