|
postoje stvari koje progone svakoga od nas, neke iz prošlog vremena, neke iz budućeg; svatko ponekad izabere krivo, netko i više nego jednom, no svejedno, svaki je izbor pravi, na kraju svega, ne postoji alternativa za jedino. preslagujem komadiće naših mozaika, opet i ponovo, kao puzzle su, dijelovi pristaju svaki samo jednom, i svaki pejsaž je unaprijed zadan, onim krivim pokušajima, ili onim pravim, svejedno... i tako... dođi samnom, poželim ti napisati iz ovog nekog trenutka bliskosti u daljini, ali kao i uvijek, vrijeme je samo takvo da opet negdje odlazim, pa pomislim da mogao bi još jednom poželjeti da ostanem, a znam da ne bih mogla, sada kao ni nikad prije. i da ti kažem koliko te još uvijek želim puzzle bi se posložile u onu staru sliku opet i još jednom, kada sam kao i sada željela samo da pođeš samnom, no svejedno... šutnja je zlato koje nam nikada nije vrijedilo, no svejedno... |