|
ponekad je sve jasno ponekad nije danas je za mene previše svijet koji shvaća preozbiljno sam sebe i mene istovremeno brzopotezno u samoobrani bacajući pred prijatelja ‘ne’ boreći se za istu stvar ili možda protiv nje drvo života kojem istječe more iz mojih očiju smiješi se gluhim satom u praznoj ulici, gledajući ljude kako postaju životinje kada zaborave pravu vrijednost riječi |