ponekad je
sve jasno
ponekad nije
danas je za mene
previše
svijet koji shvaća
preozbiljno
sam sebe
i mene
istovremeno
brzopotezno
u samoobrani
bacajući pred prijatelja
‘ne’
boreći se
za istu stvar
ili možda
protiv nje
drvo života kojem istječe more iz mojih očiju
smiješi se gluhim satom u praznoj ulici,
gledajući ljude kako postaju životinje
kada zaborave pravu vrijednost riječi