|
jutros se budiš u moru, ne misliš na disanje i širokim pokretima roniš. zadržavaš dah koji nisi znala da imaš, napuhuješ obraze i ispuštaš balončiće. kosa ti se podiže prema gore i glasno se smiješ kontra gravitacije. onda tek otvaraš oči širom i prepuštaš se cijela dok gledaš kroz more. vidiš kristalnu zelenoplavu prozirnost i svjetlost kako se igra paukovih mreža. negdje daleko u daljini, dalje od tvoje dioptrije, slutiš poteze tamnomodre i stjenovita korijenja otoka. mjehurići ti se razbijaju o lice i petljaju u trepavice, dok se katapultiraju na površinu. na usnama ti sol izgriza obrise zime sa rubova i sve nepotrebno za reći skuplja trpko na dnu jezika. onda te preplavi iznenada onaj osjećaj jurećeg spuštanja niz tobogan i zraka na koži prije pljuska u more. granice oko tebe nestaju i sve što te okružuje je bestežinska lakoća nezaustavljivih prostranstava. glava ti je lagana i svježa, pronašla si ono sjećanje kako se doživljava sloboda. na nepcu mirisi morskih trava, okus tišine i treperenje sunca, sunovraćeno niz stijene kao istopljeno nebo prekriva ti bonacu nad glavom. zaranjaš dublje dok ne dodirneš dno i onda guraš dlanove u žale i sakupljaš vrtloge pijeska na vrhovima dodira pod noktima. oko tebe je samo kristalna prozirnost, ti si samo lakoća morskih struja u gibanju. ... jutros si se probudila velikih pluća i slanih udaha, negdje u sebi osjetila kako još sneno i plitko udiše ljeto i udiše proljeće. povjetarac ti ulazi kroz prozor, počinje dan, otvaraš more i listaš valove. |