jutros se budiš u moru, ne misliš na disanje i širokim pokretima roniš.
zadržavaš dah koji nisi znala da imaš, napuhuješ obraze i ispuštaš balončiće.
kosa ti se podiže prema gore i glasno se smiješ kontra gravitacije.
onda tek otvaraš oči širom i prepuštaš se cijela dok gledaš kroz more.
vidiš kristalnu zelenoplavu prozirnost i svjetlost kako se igra paukovih mreža.
negdje daleko u daljini, dalje od tvoje dioptrije, slutiš poteze tamnomodre i stjenovita korijenja otoka.
mjehurići ti se razbijaju o lice i petljaju u trepavice, dok se katapultiraju na površinu.
na usnama ti sol izgriza obrise zime sa rubova i sve nepotrebno za reći skuplja trpko na dnu jezika.
onda te preplavi iznenada onaj osjećaj jurećeg spuštanja niz tobogan i zraka na koži prije pljuska u more.
granice oko tebe nestaju i sve što te okružuje je bestežinska lakoća nezaustavljivih prostranstava.
glava ti je lagana i svježa, pronašla si ono sjećanje kako se doživljava sloboda.
na nepcu mirisi morskih trava, okus tišine i treperenje sunca, sunovraćeno niz stijene
kao istopljeno nebo prekriva ti bonacu nad glavom.
zaranjaš dublje dok ne dodirneš dno i onda guraš dlanove u žale i sakupljaš vrtloge pijeska na vrhovima dodira pod noktima.
oko tebe je samo kristalna prozirnost, ti si samo lakoća morskih struja u gibanju.
...
jutros si se probudila velikih pluća i slanih udaha,
negdje u sebi osjetila
kako
još sneno i plitko
udiše ljeto i
udiše proljeće.
povjetarac ti ulazi kroz prozor, počinje dan,
otvaraš more i listaš valove.
Post je objavljen 25.01.2008. u 11:19 sati.