|
April Come She Will na tvom jastuku spavaju vlakovi zaustavljeni u snovima od tundre kompasi bez kazaljki ćute miris mahovine kao izgubljeno slovo azbuke nad kojim će se pomračiti sunce onda kad džepni satovi svih bezimenih bespuća u istom trenutku zastanu da otkucaju prvi dan augusta na kraju svijeta raspeta tvoja šatra mekana je poput mraka u bijegu od eklipse posljednje zalihe svjetla lupkat ćeš prstima kao ritam srca o napukle stijenke leda tražeći kristalne odsjaje sebe spoticat ćeš se u razlomcima dijeliti na decimale nikad dovoljna za cjelinu sa bilo koje strane točke vidjet ćeš drugi kraj ravnoteže u daljini bez riječi i ćutke kao zaustavljene vlakove koji spavaju na tvom jastuku puštat ćeš svemir da teče kroz tebe, šuteći ti uvijek nanovo da ne postoje srca od tundre koja pamte miris mahovine (osim tvog kad čeka proljeće, znat ćeš) |