April Come She Will
na tvom jastuku spavaju vlakovi
zaustavljeni u snovima od tundre
kompasi bez kazaljki
ćute miris mahovine
kao izgubljeno slovo azbuke
nad kojim će se pomračiti sunce
onda kad džepni satovi svih bezimenih bespuća
u istom trenutku zastanu
da otkucaju prvi dan augusta
na kraju svijeta
raspeta tvoja šatra
mekana je poput mraka
u bijegu od eklipse
posljednje zalihe svjetla
lupkat ćeš prstima kao ritam srca
o napukle stijenke leda
tražeći kristalne odsjaje sebe
spoticat ćeš se
u razlomcima dijeliti na decimale
nikad dovoljna za cjelinu
sa bilo koje strane točke
vidjet ćeš
drugi kraj ravnoteže
u daljini
bez riječi i ćutke
kao zaustavljene vlakove
koji spavaju na tvom jastuku
puštat ćeš svemir da teče kroz tebe,
šuteći ti uvijek nanovo
da ne postoje srca od tundre
koja pamte miris mahovine
(osim tvog kad čeka proljeće, znat ćeš)
Post je objavljen 10.01.2008. u 05:35 sati.