možeš li pogledati, iza mojih leđa rastu crveni tulipani i vjetrenjače izranjaju iz preoranih bespuća željenja opisujući krugove u tkanju neba strujama zraka navode vjetrove u hangare misli fetusi ostvarenja donose kolijevke u koje će se poleći polumraku protkanom prašinom svježine beskonačnosti svemira koji iza mrtvog kuta naših pogleda pronalazimo jedno za drugo kako postoji u nama oči nam naviru u susret nabujale od slika kotrljaju nas nevidljive gdje se susrećemo u jedno sjajevi prošlosti vrtlozima izrastaju u budućnost opisujući nas u središtima zastale u isprepletenim pogleda kao u ogledalima pod svjetlosti zjenica čitamo se nepoznate jedno drugom izgovaramo jezgru svemira naglas, kao cjelovitost kružnice svake jedinke stopljena u zagrljaj je kugla, možeš li pogledati prema gore toplo je i sjajno plavo između nas, vidiš li sunce? |