možeš li pogledati,
iza mojih leđa rastu crveni tulipani
i vjetrenjače
izranjaju iz preoranih bespuća željenja
opisujući krugove u tkanju neba
strujama zraka navode vjetrove
u hangare misli
fetusi ostvarenja donose kolijevke u koje će se poleći
polumraku
protkanom prašinom svježine beskonačnosti svemira
koji iza mrtvog kuta naših pogleda
pronalazimo jedno za drugo
kako postoji
u nama
oči nam naviru u susret
nabujale od slika kotrljaju nas nevidljive
gdje se susrećemo u jedno
sjajevi prošlosti vrtlozima izrastaju u budućnost
opisujući nas u središtima
zastale u isprepletenim pogleda
kao u ogledalima pod svjetlosti zjenica
čitamo se nepoznate
jedno drugom
izgovaramo jezgru svemira naglas, kao
cjelovitost kružnice svake jedinke stopljena u zagrljaj
je kugla,
možeš li pogledati prema gore
toplo je i sjajno plavo između nas,
vidiš li sunce?
Post je objavljen 05.01.2008. u 05:07 sati.